Gzz-10/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-10/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. t. i. h. d.o.o. B., Š. bb, zastupanog po I. R. odvjetniku u U., protiv predloženika “H. A.-A.-B. A.”, K., radi uknjižbe založnog prava na nekretninama, odlučujući o Zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, protiv rješenja Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Bujama od 11. rujna 2000. br. Z-2489/00, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2001.

r i j e š i o j e :

Odbija se Zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Bujama od 11. rujna 2000. br. Z-2489/00 dopuštena je i izvršena uknjižba založnog prava na nekretninama predlagatelja u korist predloženika, radi osiguranja tražbine u iznosu od 3.679.000 CHF.

Protiv navedenog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je Zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba postupka podnositelj zahtjeva nalazi u nepotpunoj punomoći zastupnika H. banka, koja je pisana doduše na hrvatskom jeziku, ali je ovjera potpisa predstavnika banke učinjena pred javnim bilježnikom u K. (Austrija) na njemačkom jeziku, bez prijevoda ovjere na hrvatski jezik.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava podnositelj zahtjeva nalazi u povredi odredbe čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama, budući da je sud dopustio uknjižbu založnog prava, iako je na istim nekretninama već bila upisana zabilježba privremene mjere

zabrane otuđenja i opterećenja, zbog čega na istim nekretninama nije smjelo doći do uknjižbe založnog prava.

Primjerak pravovremenog, potpunog i dopuštenog Zahtjeva za zaštitu zakonitosti prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 408. st. 2. ZPP dostavio protivnoj stranci na odgovor.

U odgovoru na Zahtjevu za zaštitu zakonitosti predlagatelj pobija razloge zahtjeva, smatrajući da je uknjižba založnog prava na nekretninama predlagatelja dopuštena usprkos zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja istih nekretnina.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Nije ostvaren razlog bitne povrede odredaba zemljišno-knjižnog postupka time što ovjera specijalne punomoći H. banke pred austrijskim notarom nije prevedena na hrvatski jezik. Iako privatne i javne isprave sačinjene na stranom jeziku, moraju pred hrvatskim sudovima biti prevedene na hrvatski jezik, ipak Zakon o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 91/96) u čl. 52. st. 3. propisuje da na javnim ili privatnim ispravama mora biti ovjeren potpis samo one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Kako se u konkretnom slučaju nije ograničavalo ili opterećivalo pravo na nakretninama H. banke , već nekretninama protivne strane, to ovjera potpisa na specijalnoj punomoći nije bila neophodna, pa je zemljšno-knjižni sud smio postupati na temelju punomoći pisane na hrvatskom jeziku, bez prijevoda ovjere potpisa predstavnika predloženika po austrijskom notaru.

Nije ostvaren ni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Na nekretninama U.C. upisana je zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina. Učinak takve zabilježbe ne sprječava vlasnika nekretnine njome raspolagati, već osigurava predlagatelja privremene mjere u naplati njegovog potraživanja, ukoliko kroz vrijeme postojanja zabilježbe dođe do naknadnog opterećenja ili otuđenja predmetne nekretnine. Čl. 297. st. 5. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 57/96 i 29/99) propisuje da je učinak zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine, kad ona postane ovršna, na nekretnini uknjiženoj u zemljišnu knjigu ili na pravu uknjiženom na toj nekretnini, bez obzira što je poslije te zabrane treća osoba temeljem dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnoj knjizi neko svoje pravo. Svrha je zabilježbe učiniti vidljivim osobne odnose (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskog prava, otvaranje stečaja itd.), ograničenja o raspolaganju ili upravljanju imovinom, sve to s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao ili morao znati (čl. 39. Zakona o zemljišnim knjigama). Zabilježbom se osiguravaju navedeni pravni učinci koje ona proizvodi.

Međutim, na zabilježbu privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina primjenjuju se odredbe čl. 297. Ovršnog zakona, pa tako i učinci privremene mjere propisane st. 5. čl. 297. istog Zakona. Stoga zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Bujama nije upisom založnog prava na nekretninama U.C., nakon prethodno upisane zabilježbe privremene mjere, pogrešno primijenio materijalno pravo.

Valjalo je stoga - primjenom odredbe čl. 408. u svezi s čl. 393. ZPP – odbiti Zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. lipnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.