Rev-562/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 562/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i mr.sc. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu Osijek, Građansko-upravni odjel, protiv tužene N. N. iz O., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici iz O., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2003. godine, br. Gž 2292/02, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 18. srpnja 2002. godine, br. P 1588/94, u sjednici održanoj 22. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2003. godine, br. Gž 2292/02, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužene izjavljena protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog tužene za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka.

Tužena je pravovremeno izjavila reviziju protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja, kojim je odbačena revizija kao nedopuštena, pozivom na revizijski razlog: bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predložila je da preinakom nižestupanjskih rješenja revizija bude prihvaćena kao dopuštena.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužena revizijom pobija pravomoćno drugostupanjsko rješenje kojim je odbijen njen prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka presudom Općinskog suda u Osijeku od 4. srpnja 1995. godine, br. P 1588/94, koja je postala pravomoćna 6. studenog 1995. godine.

Tužena je prijedlog za ponavljanje postupka protiv navedene pravomoćne presude podnijela 29. rujna 1999. godine.

Navedenom pravomoćnom presudom, protiv kojeg je tužena podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, tuženoj je, temeljem odredbe čl. 99. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) otkazano stanarsko pravo na stanu u Osijeku, na …, a iz podataka u spisu proizlazi da se radi o stanu površine 61,68 m . Prema odredbi čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima je postupak pravomoćno završen (st. 1.), a revizija protiv rješenja nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (st. 2.).

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP) o reviziji protiv pravomoćne drugostupanjske odluke suda donesene nakon stupanja na snagu tog Zakona (6. studeni 1999. godine), rješava se po odredbama tog Zakona, bez obzira kada je postupak pokrenut.

Odredbom čl. 4. ZIDZPP izmijenjene su odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP tako da revizija prema vrijednosnom kriteriju nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

U tužbi podnesenoj 1. kolovoza 1994. godine, vrijednost predmeta spora označena je u iznosu od 696,00 kn.

Međutim, u konkretnom slučaju, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev radi otkaza stanarskog prava zbog nekorištenja stana (čl. 99. ZSO), vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema odredbi čl. 38. ZPP, pa nije odlučujuća vrijednost koju tužitelj u tužbi naznačuje.

Prema odredbi čl. 38. ZPP, kada se spor vodio o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Nižestupanjski sudovi nisu u ovom slučaju utvrdili vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 38. ZPP.

Općepoznato je, međutim, da jednogodišnja najamnina stana površine 70 m , u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka (29. rujna 1999. godine), nije prelazila iznos od 100.000,00 kn.

Iz izloženog slijedi, da su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su odbacili reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja kojim je odbijen prijedlog tužene za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka.

Pogrešno revidentica smatra da je u sporovima o otkazu stanarskog prava revizija uvijek dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Naime, odredbom čl. 106. ZSO bilo je izričito navedeno u kojim sporovima po odredbama tog Zakona je revizija uvijek dopuštena. A u toj odredbi nije naveden spor o otkazu stanarskog prava iz čl. 99. ZSO, pa se u takvom sporu dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. ZPP.

Ranija sudska praksa i Zaključak Vrhovnog suda Hrvatske iz 1980. godine, na koje se poziva revident, temelje se na tumačenju i provođenju odredbi Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine ("Narodne novine", broj 52/74), koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZSO iz 1985. godine. A prema odredbi čl. 106. ZSO, kako je već navedeno, revizija u sporu iz čl. 99. ZSO nije uvijek dopuštena, već samo po stavkama iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je zato riješeno kao u izreci (čl. 393. u svezi sa čl. 400. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 22. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.