Revr-161/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 161/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz N. zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. C. B. H., Punionice S., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku iz S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. studenoga 2002. godine, br. Gž-3743/02., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 23. rujna 2002. godine, br. P-710/02., u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana, a izjavljena na presudu suda drugog stupnja.

Revizija tužitelja izjavljena na rješenje suda drugog stupnja kao nedopuštena se odbacuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se ponište odluke tuženika od 29. travnja 2002. godine, o prestanku rada tužitelja, kao i odluka tuženika od 2. svibnja 2002. godine, kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, pa je tako odbijen i tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na ranije radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

Tužitelj je odbijen i s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o radu između tužitelja i tuženika sklopljen dana 17. svibnja 1999. godine, na neodređeno vrijeme, kao i sa zahtjevom da mu tuženik pod prijetnjom ovrhe isplati mjesečne iznose plaće za razdoblje od otkaza ugovora o radu do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća pa do isplate.

Isto je tako tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Rješenjem suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa prijedlogom za izdavanje privremene mjere, kojom je tražio da se tuženiku naloži pod prijetnjom ovrhe plaćati tužitelju mjesečne naknade u iznosu od 2.000,00 kn i to svakog mjeseca do 5-og dana u mjesecu do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za svaki mjesečni iznos od dana dospjelosti svakog iznosa pa do isplate.

Istom je odlukom tužitelju naloženo platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 732,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno.

Protiv pravomoćne presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijanu presudu preinači tako što bi se tužbenom zahtjevu udovoljilo i tuženika obvezalo na naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Glede pobijanja rješenja suda drugog stupnja u reviziji tužitelj ne iznosi određeno revizijski prijedlog.

Protivna stranka u odgovoru na reviziju ovoj se usprotivila smatrajući ju neosnovanom, pa je predložila da se revizija odbije.

Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija izjavljena protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja je neosnovana, dok je revizija izjavljena protiv rješenja suda drugog stupnja nedopuštena.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nisu ostvareni kako istaknuti revizijski razlozi, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident vidi u tome što je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je to rezultiralo i pogrešnom primjenom procesnog prava, što da je dalje rezultiralo pogrešnom ocjenom provedenih dokaza i nepravilno utvrđenim činjeničnim stanjem.

Neosnovan je prigovor bitnih povreda odredaba parničnog postupka onako kako to tužitelj iznosi u reviziji, jer bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ukoliko bi se radilo o situacijama predviđenim u odredbi čl. 354. st. 1. i 2. ZPP-a, a ono što tužitelj iznosi u reviziji ne može se podvesti niti pod jednu povredu predviđenu tom zakonskom odredbom.

S druge pak strane pogrešno ili nepravilno utvrđeno činjenično stanje nije dopušteni revizijski razlog s obzirom na odredbu iz čl. 385. st. 3. ZPP-a, pa samim time to ne može rezultirati niti bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

U postupku je i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelj s tužbenim zahtjevom odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o djelu dana 1. srpnja 1997. godine, te ponovno u 1998. godini, a da je nakon toga tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 17. svibnja 1999. godine do 17. studenoga 1997. godine, a potom i aneks tom ugovoru o radu na određeno vrijeme dana 17. studenoga 1999. godine.

Utvrđeno je da je posljednji ugovor o radu na određeno vrijeme tužitelj s tuženikom zaključio 28. veljače 2002. godine, sa trajanjem od 1. ožujka 2002. godine, do 30. travnja 2002. godine.

Utvrđeno je da je tuženik dopisom od 29. travnja 2002. godine, izvijestio tužitelja da mu ugovor o radu na određeno vrijeme ističe sa danom 30. travnja 2002. godine, te da ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2002. godinu u trajanju od devet dana, zbog čega da mu radni odnos prestaje istekom godišnjeg odmora sa danom 13. svibnja 2002. godine.

Utvrđeno je i da je tužitelj bio na bolovanju oko mjesec i pol dana od 1. svibnja 2002. godine.

Slijedom takvih utvrđenja pravilnim se zato ukazuju zaključci nižestupanjskih sudova da je tužitelju radni odnos prestao istekom vremena na koji je ugovor o radu bio zaključen kao i istekom priznatih dana po osnovi neiskorištenog godišnjeg odmora u trajanju od devet dana za 2002. godinu.

Slijedom toga, a suprotno reviziji tuženik nije bio u obvezi donositi posebnu odluku o prestanku ugovora o radu tužitelju, pa tako niti otkazivati zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme.

Utoliko je pravilnom primjenom odredbe čl. 10. st. 3., a u svezi s čl. 103. st. 2. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje ZR) tužitelj s tužbenim zahtjevom odbijen.

Suprotno reviziji nije zbog navedenih utvrđenja niti odlučna činjenica da se tužitelj od 1. svibnja 2002. godine nalazio na bolovanju kada je ugovor o radu prestao istekom vremena na koji je zaključen, jer činjenica odlaska na bolovanje ne može spriječiti prestanak tako zaključenog ugovora o radu.

Slijedom navedenog valjalo je u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude.

O prijedlogu za izdavanje privremene mjere odlučuje se prema pravilima Ovršnog zakona koja određuju provođenje postupka osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina.

Ovršni zakon (“Narodne novine” broj 57/96 i 29/99 – dalje OZ), ne propisuje mogućnost izjavljivanja izvanrednog pravnog lijeka kada se u postupku odlučuje po njegovim pravilima.

Utoliko je revizija izjavljena na rješenje suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere nedopuštena, pa je ovu valjalo odbaciti i tako u tom dijelu odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Ove se odluke temelje na odredbi iz čl. 393. i čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. svibnja 2004.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.