I Kž-83/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 83/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 31. listopada 2006. godine br. K-26/00, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe opt. N. B. i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. N. B., kriminalnim radnjama za koje je pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude oglašen krivim, počinio kazneno djelo razbojništva u pomaganju iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ.

II. Uslijed gornje odluke, te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni na način da se:

- opt. D. P., za svako kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ za koja je pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude oglašen krivim, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po dvije (2) godine, dok mu se za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ za koje je pod toč. 3. te izreke oglašen krivim, također uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, a prihvaća mu se po sudu prvog stupnja utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ za koje je pod toč. 4. te izreke oglašen krivim, pa se opt. D. P., temeljem čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. listopada 1998. do 30. ožujka 1999. godine,

- opt. N. B., za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ za koje je pod toč. 1. izreke oglašen krivim, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije (2) godine, a za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ opisano pod toč. 2. izreke

I Kž 83/07-3

prvostupanjske presude, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. c. KZ, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, pa se opt. N. B., temeljem čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. listopada 1998. godine do 30. ožujka 1999. godine.

III. Žalba opt. N. B. odbija se kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. P. zbog ukupno tri kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, te zbog jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ, pa mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, za svako kazneno djelo razbojništva utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je taj optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Također, pobijanom presudom oglašen je krivim opt. N. B. zbog učina dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ za koje mu je, svako, utvrđena kazna zatvora u trajanju od po godinu dana, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru.

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP, oštećenici su upućeni da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ, oduzeta je automatska puška marke "Crvena zastava".

U pogledu troškova kaznenog postupka odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava, sukladno čl. 122. st. 4. ZKP.

Istovremeno, protiv opt. D. P. odbijena je optužba da bi počinio kaznena djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ, zbog odustanka državnog odvjetnika od optužbe, u smislu čl. 353. toč. 3. ZKP.

Protiv ove osuđujućeg dijela presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i obojici optuženika izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Opt. N. B. se žali po svom branitelju M. K., odvjetniku iz Š., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači u odluci o kazni i ovom okrivljeniku izrekne blaža kazna zatvora.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a isti je vraćen s

I Kž 83/07-3

prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, dok da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. N. B. to nije.

Prije svega, ispitivanjem prvostupanjske presude u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, ovaj Vrhovni sud je našao da je u odnosu na opt. N. B. i kazneno djelo za koje je pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude oglašen krivim, povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu u smislu čl. 368. toč. 4. ZKP.

Naime, prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude, a tako i iz rezultata dokaznog postupka, nedvojbeno proizlazi da se kriminalna radnja ovog optuženika, kao sudionika u izvršenju predmetnog kaznenog djela, sastoji u tome što je on, prema prethodnom dogovoru, prije počinjenja kaznenog djela odvezao osobno vozilo kojim su počinitelji došli u blizinu mjesta događaja, te ih ostao čekati na dogovorenom mjestu, da bi se potom, po povratku opt. D. P. i M. G., zajedno s njima se udaljio s lica mjesta.

Iz izloženog proizlazi da u postupku nije utvrđeno da bi opt. N. B. na bilo koji način uzeo neposrednog učešća u radnji izvršenja kaznenog djela razbojništva, niti je tome na drugi način bitno pridonio. U trenutku kada su ostali počinitelji, uz prijetnju oružjem, zatražili od oštećenika predaju ključeva vozila i potom sjeli u to vozilo, te se s njime odvezli, opt. N. B. nije se nalazio u blizini, kako je to vidljivo iz iskaza samih oštećenika. To ukazuje da taj optuženik i nije imao vlast nad počinjenjem kaznenog djela, već je ista pripadala isključivo opt. D. P. i M. G. kao neposrednim izvršiteljima.

Stoga se ovdje, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, ne radi o supočiniteljstvu na strani opt. N. B., već je on svojim ponašanjem, dovozeći i odvozeći ostale počinitelje s lica mjesta, samo pomogao izvršenju tuđeg kaznenog djela u smislu čl. 38. KZ.

Kako je pogrešnom pravnom kvalifikacijom kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude došlo do povrede zakona na štetu ovog optuženika, istu je trebalo otkloniti na način učinjen ad. I. izreke ove drugostupanjske presude.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da su, bez obzira što je opt. N. B. sada osuđen zbog blažeg kaznenog djela, po sudu prvog stupnja izrečene pojedinačne, kao i jedinstvene kazne zatvora, ionako preblago odmjerene, a tim više se to odnosi na opt. D. P..

Sud prvog stupnja je optuženicima cijenio olakotno njihovo korektno ponašanje pred sudom, izraženo kajanje, a opt. D. P. činjenicu da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, dok opt. N. B. do sada nije osuđivan. S druge strane, opt. D. P. cijenjeno je otegotno što je već dolazio u sukob sa zakonom zbog istovrsnih, imovinskih kaznenih djela.

Međutim, s pravom ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi da je sud prvog stupnja, ne samo precijenio značaj olakotnih okolnosti, već je u potpunosti zanemario značaj i težinu počinjenih kaznenih djela, te način njihovog izvršenja, pri čemu su počinitelji iskazali naročitu bezobzirnost i grubost, posebice u odnosu na ošt. M. Z. koji je natjeran na livadu, prisiljen da legne, vezan, da bi potom bila ispaljena i dva hica iz puške nakon čega mu je oduzeto vozilo i predmeti koje je imao kod sebe, dok su oštećeni češki državljani probuđeni

I Kž 83/07-3

na plaži, grubim guranjem nogama i sa oružjem uperenim prema njima, nakon čega je i od njih oduzeto osobno vozilo u kojem su spavali. Počinitelji su bili maskirani vunenim kapama s prorezima za oči, a prilikom izvršenja kaznenih djela pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude pribavljena je znatna imovinska korist.

Isto tako, sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio način i težinu izvršenja kaznenog djela razbojništva na benzinskoj postaji B. d.o.o. vlasništvo Ž. G., kada je opt. D. P., opet maskiran, u namjeri da zaplaši oštećenike ispalio metak iz automatske puške zatraživši predaju novca, a potom i ključeve osobnog vozila, što je sve kod oštećenika izazvalo snažan strah za vlastiti život.

Zbog izloženog, valjanom ocjenom težine i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, te potrebe pravednog kažnjavanja njihovih počinitelja, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je optuženicima za svako pojedino kazneno djelo razbojništva potrebno utvrditi strože pojedinačne kazne zatvora, na način utvrđen u izreci ove presude, te opt. D. P. osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a opt. N. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Samo ovako odmjerene kazne zatvora, po ocjeni ovog suda, iskazati će odgovarajući prijekor društva prema takovim i sličnim počiniteljima kaznenih djela, a ujedno će se time i upozoriti i drugi građani na krajnju neprihvatljivost takovih i sličnih ponašanja.

Iz naprijed navedenih razloga očito je da žalba opt. N. B. kojom se predlaže blaže kažnjavanje nije osnovana, bez obzira što je on uslijed preinake u pravnoj oznaci djela pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude, sada oglašen krivim za manju kriminalnu količinu.

Kako je, slijedom izloženog, žalba državnog odvjetnika u potpunosti osnovana, dok žalba opt. N. B. to nije, a ispitivanjem prvostupanjske presude, osim već navedene povrede kaznenog zakona, nisu nađene druge povrede na koje ovaj Vrhovni sud u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 390. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 28. lipnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.