II Kž-84/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 84/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2009. broj Kv-I-77/09 (K-26/09) o produljenju pritvora protiv okrivljenog V. K. i ukidanju pritvora protiv okrivljenog Ž. D. nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. veljače 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv okrivljenog V. K. produljuje i po osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. K., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ) te protiv okrivljenog Ž. D. zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, pomoći počinitelju nakon počinjenog kaznenog djela iz članka 301. stavak 1. KZ- a, pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenog V. K. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a, dok je pod točkom 2. izreke rješenja, na temelju lankom 101. stavak 2. ZKP-a, protiv okrivljenog Ž. D. ukinut članka 107. stavak 1. u svezi s č

pritvor te je odlučeno da ima odmah biti pušten na slobodu.

Protiv tog rješenja žali se zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv okrivljenog V. K. produlji pritvor i iz

II Kž 84/09-3

razloga propisanog člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, a protiv okrivljenog Ž. D. produlji pritvor iz razloga propisanog člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke rješenja

Suprotno navodima pobijanog rješenja, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, osnovano žalitelj ističe da u konkretnoj situaciji postoje razlozi koji opravdavaju mjeru pritvora protiv okrivljenog V. K., osim iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a, i iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

Prema navodima optužnice te podacima u spisu, okrivljeni V. K. je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 90. KZ-a i to na način da je u vremenu od 12,45 sati do 13,55 sati, na parkiralištu ispred sportskog centra „S.“, nakon kraće verbalne prepirke, oštećenom A. Č. koji je sjedio u svom osobnom automobilu, iz pištolja marke „Češka zbrojevka“, call. 9 mm, u glavu ispalio četiri hica, a u tijelo još daljnja dva hitca.

Unatoč tome što se radi o kaznenom djelu kojemu su svojstvene teške okolnosti, opisani načini postupanja okrivljenika, iskazana bezobzirnost u inkriminiranom ponašanju te činjenica da je djelo počinjeno usred bijela dana na mjestu gdje se kreće veći broj ljudi, u svojoj ukupnosti u znatnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti kod ovakvih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti te ukazuju na neophodnost primjene mjere pritvora protiv okrivljenog V. K. i iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

U odnosu na točku II. izreke rješenja

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da u odnosu na okrivljenog Ž. D. ne postoje razlozi za primjenu mjere pritvora na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Naime, državni odvjetnik predlaže produljenje pritvora protiv okrivljenika na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a svoj prijedlog opravdava činjenicom da je protiv okrivljenog Ž. D. u tijeku još jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 99. KZ-a u kojem je donesena nepravomoćna presuda, zatim brojem i vrstom do sada počinjenih kaznenih djela, njegovom sklonosti činjenju kaznenih djela te prilikama u kojima živi.

Navedena osnova kao pretpostavku za mjeru pritvora propisuje postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Budući da se u konkretnoj situaciji radi o okrivljeniku koji do sada nije pravomoćno osuđivan niti zbog istovrsnog djela, a niti zbog nekog drugog djela te protiv kojeg se prema podacima u spisu vodi jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 99. KZ-a, to se postojanje navedenih pretpostavki može temeljiti na značajkama ponašanja koje mu se stavlja na teret. Prema činjeničnom opisu predmetne optužnice, okrivljenik se tereti za počinjenje jednog kaznenog djela iz članka 301. stavak 1. KZ-a na način da je u razdoblju od 14. studenoga 2008. do 28. studenoga 2008. omogućio smještaj i skrivao okrivljenog V. K. u svojoj kući, iako je znao da ga traži policija te ga svojim automobilom prevezao 14. studenoga 2008. do

II Kž 84/09-3

odvjetničkog ureda i vratio nazad do svoje kuće gdje ga ja nastavio skrivati do 28. studenoga 2008., kada je uhićen. S obzirom na to da u činjeničnom opisu nema okolnosti koje bi upućivale na upornost u inkriminiranom ponašanju (veći broj radnji, dulje razdoblje inkriminacije ili druge konkretne okolnost), a koje bi predstavljale osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem kaznenih djela, ne postoji niti opravdani razlog za produljenje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi.

Stoga, okolnost da je, osim predmetnog, protiv okrivljenog Ž. D. u tijeku još jedan kazneni postupak, ne upućuje na zaključak o realno predvidivoj opasnosti da će ovaj okrivljenik nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Pri tome treba imati na umu i to da je pritvor kranja mjera te se stoga mora restriktivno primjenjivati. Osim toga, za očekivati je da će na okrivljenog Ž. D. već i činjenica da je protiv njega u tijeku predmetni kazneni postupak, zajedno s činjenicom da je pritvoru proveo dva mjeseca, djelovati na način da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela.

Žalbeni navodi državnog odvjetnika u kojima se ističe činjenica vođenja još jednog postupka, navodna okrivljenikova sklonost činjenju kaznenih djela te prilike u kojima živi, odnosno činjenica da je skrivao okrivljenog V. K., iako je znao da za njim traga policija, uz navedene okolnosti koje ne upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika, ne osporavaju pravilnost odluke o ukidanju pritvora protiv okrivljenog Ž. D..

Slijedom navedenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ranko Marijan, v.r.