Criminal appeal dismissed; facts and sentencing upheld for armed rebellion conviction under Croatian Criminal Code.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for armed rebellion and upheld the six-year prison sentence. The defendant argued that the facts were incorrectly established and requested a change to a crime covered by a pardon law, claiming he was forced to take up arms. The court rejected this, ruling that the appeal was solely a factual challenge which failed to prove the elements of the crime were not met, and confirmed the first instance correctly applied the law and assessed mitigating and aggravating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedArticles 355, 366, 369 of the Criminal Procedure Act; A criminal appeal based solely on alleged factual error regarding the commission of a crime is inadmissible if the evidence sufficiently establishes the elements of the charged offense, and the appellate court must independently verify procedural compliance and sentencing appropriateness.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I KŽ 606/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. C.B. zbog krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. u vezi čl. 235. st. 1. KZRH (prije čl. 236.o/ st. 1. u vezi čl. 236.f/ st. 1. KZRH) odlučujući o žalbi optuženika popdnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 2. lipnja 1993.g. br. K 443/1993, u sjednici održanoj 12. kolovoza 1993.g. saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. C.B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je opt. C.B. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio najteži oblik krivičnog djela oružane pobune iz čl. 244. st. 1. u vezi čl. 235. st. 1. KZRH te mu je na temelju čl. 244. st. 1. KZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH (prije čl. 50. st. 1. OKZRH) u izrečenu kaznu uračunato je optuženiku vrijeme provedeno u pritvoru od 23. siječnja 1993.g. pa nadalje.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju L.I., odvjetniku iz O., zbog: povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela na način da se djelo za koje je optuženik oglašen krivim pravno označi kao kriv. djelo iz čl. 235. st. 1. KZRH, te da se na temelju čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu) obustavi krivični postupak prema optuženiku.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, dostavio je pismeni prijedlog u smislu čl. 360. st. 2. ZKP (prije čl. 370. st. 2. ZKP) da se žalba optuženika odbije kao neosnovana. Žalba optuženika nije osnovana.
U žalbi optuženika ne obrazlaže se pobliže zbog čega žalitelj smatra da je sud prvog stupnja povrijedio krivični zakon i u čemu se sastoji pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Jedino što se u žalbi navodi jest tvrdnja, da optuženiku nije dokazano da bi počinio krivično djelo iz čl. 244. st. 1. KZRH, te da je optuženik "bio prisiljen uzeti pušku i odlaziti na stražu". Iz ovoga se može zaključiti, da žalitelj polazi od stajališta da povreda krivičnog zakona proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Točnije, da nije dokazano da su ponašanjem optuženika ostvareni elementi iz kriv. djela iz čl. 244. st. 1. KZRH, te da je djelo optuženika moglo, eventualno, biti pravno označeno kao kriv. djelo iz čl. 235. st. 1. KZRH a koje je djelo obuhvaćeno Zakonom o oprostu, jer se optuženiku inkriminira da ga je počinio prije 25. rujna 1992.g. kada je donesen Zakon o oprostu.
Ovakvo pravno stajalište žalitelja je neprihvatljivo jer je odredbama čl. 355. ZKP (prije čl. 365. ZKP) točno definirano kada postoji povreda krivičnog zakona. Stoga je žalba optuženika po svom sadržaju isključivo žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj se pobija činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja da je optuženik počinio krivično djelo iz čl. 244. st. 1. KZRH.
Ispitujući, međutim, pobijanu presudu ne samo u dijelu koji se pobija žalbom optuženika nego i u smislu čl. 366. ZKP (prije čl. 376. ZKP) da li je sud prvoga stupnja ostvario određene bitne povrede odredaba krivičnoga postupka i povrede krivičnog zakona na štetu optuženika na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud nalazi, da takve povrede zakona sud prvoga stupnja nije ostvario.
Sud prvog stupnja je na osnovu iskaza svjedoka B.M.,.S.V. .D.Đ. utvrdio, da je optuženik s oružjem patrolirao i bio u sastavu mjesnih straža u V., a na temelju iskaza istih ovih svjedoka i pronađenog popisa pripadnika XII. udarne slavonske brigade (list 5 i 6 spisa) je utvrđeno da je to optuženik radio kao pripadnik ove pobunjeničke-paravojne postrojbe.
Na osnovu posebnog izvješća Policijske stanice u Podravskoj Slatini od 14. listopada 1992.g. (list 7- 12 spisa) i izvješća Komisije za popis i procjenu ratne štete u Općini Podravska Slatina od 25. svibnja 1992.g. (list 13-16 spisa) sud prvog stupnja je utvrdio i to da je za vrijeme oružane pobune u V. ubijeno u samo jednom noći od 12/13. prosinca 1991.g. 43 osobe hrvatske nacionalnosti, a u P.S. da je ubijeno 90 osoba hrvatske nacionalnosti, te da je pričinjena materijalna šteta u iznosu od 34,519.000 DEM.
Sud prvog stupnja je stoga pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon.
Kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u smislu čl. 369. ZKP (prije čl. 379. ZKP) sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, ovaj Vrhovni sud je ispitivao pobijanu presudu i u pogledu izrečene kazne.
Ispitujući tako pobijanu presudu i u tom pravcu ovaj Vrhovni sud nalazi, da izrečena kazna odgovara svim onim okolnostima o kojima ovisi visina kazne (čl. 37. st. 1. OKZRH, prije čl. 41. st. 1. OKZRH).
Sud prvog stupnja ispravno je utvrdio olakotne okolnosti (starija životna dob optuženika, koji je bez prihoda jer mu je dio imovine uništen u ratnim zbivanjima) i otegotne okolnosti (optuženik je ranije osuđivan zbog kriv. djela ubojstva, a prilikom izvršenja djela zbog koga je oglašen krivim bio je veliki broj stradalih u općini Podravska Slatina) i pravilno te okolnosti vrednovao. Zbog toga će izrečena kazna postići svoju svrhu.
Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 374. ZKP (prije čl. 384. ZKP) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. kolovoza 1993.g.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
Horvatinović mr. Ružica v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
U zamjeni voditelja daktilobiroa:
(Štefica Klepac)