I Kž-195/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 195/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Č. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2005. broj K-61/97, u sjednici održanoj dana 18. veljače 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. R. Č. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 153. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 32/93, 38/93 i 28/96 i 30/96; u nastavku: KZRH), činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 153. st. 3. KZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U tu mu je kaznu na temelju čl. 50. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/93, 35/93, 108/95 i 28/96; u nastavku: OKZRH) uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 08. svibnja 1995. do 14. lipnja 1995. Na temelju čl. 69. OKZRH opt. R. Č. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to automatske puške cal. 7,62 broj: …, okvira za automatsku pušku cal. 7,62, 104 komada streljiva za automatsku pušku cal. 7,62, bombe M52P3 i bombe M75. Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02; u nastavku: ZKP) opt. R. Č. oslobođen je dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Istom presudom opt. A. P. je na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo dovođenja opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. i 3. KZ, opisano u izreci te presude. Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP

I Kž 195/06-5

određeno je da troškovi postupka u odnosu na tog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv osuđujućeg dijela te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. R. Č. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Opt. R. Č. podnio je putem branitelja R. M., odvjetnika iz Z., odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem zahtijeva da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog suda, a iz sadržaja odgovora proizlazi da predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika.

Sjednica drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Drage Marincela, a odsutnosti uredno pozvanog opt. R. Č. i njegovog branitelja, odvjetnika R. M., u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da su precijenjene pravilno utvrđene olakotne okolnosti, uz napomenu da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena težina pravilno utvrđenih otegotnih okolnosti, poglavito konkretnog ugrožavanja većeg broja mladih osoba, te podatak o ranijoj osuđivanosti R. Č..

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, optuženik ističe da je prihvatio izrečenu kaznu samo stoga što je doista s ratišta osobno donio opasno sredstvo, napominjući da je ručne bombe podijelio opt. A. P. i drugim osobama, i dalje ustrajući u tvrdnji da kazneno djelo kojim se tereti nije počinio.

Razmotrivši ovako iznesena mišljenja državnog odvjetnika i opt. R. Č., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna zatvora za počinjeno kazneno djelo primjerena kako težini tog djela, tako i svim okolnostima počinjenja, te osobnosti optuženika. Pravilno je sud prvog stupnja brojne utvrđene olakotne okolnosti (optuženikovu mladost – jer je tempore criminis bio star svega dvadeset godina, činjenicu da je bio pripadnik hrvatske vojske i sudjelovao u obrani domovine, protek vremena od počinjenja kaznenog djela – od počinjenja djela do donošenja prvostupanjske presude prošlo je više od deset godina, a do donošenja drugostupanjske odluke proteklo je više od trinaest godina, pa taj neuobičajeno dugi vremenski period nepobitno relativizira težinu počinjenog djela, zbog čega i retributivnu funkciju kazne, cijeneći pritom da je optuženik u međuvremenu sazrio, kako je to razvidno iz njegovih znatno izmijenjenih osobnih podataka – dobio je dijete, o kojem prema svojim mogućnostima skrbi, te je ostao bez oboje roditelja) cijenio u njihovoj ukupnosti i brojnosti takvima da opravdavaju odmjeravanje kazne na samom posebnom zakonskom minimumu, tj. u trajanju od godine dana, bez obzira na otegotne okolnosti, na koje ukazuje u žalbi državni odvjetnik. Naime, iako je opt. R. Č. doista osuđivan, kako prije počinjenja predmetnog kaznenog djela, tako i nakon toga (pri čemu oba puta zbog imovinskih delikata), taj podatak

I Kž 195/06-5

relativiziran je činjenicom da je od posljednje osude proteklo više od osam godina. Jednako tako, u izrečenoj kazni zatvora u dovoljnoj je mjeri došla do izražaja težina počinjenog djela, a s obzirom da su sve ozlijeđene osobe zadobile tjelesne ozljede, koja posljedica svakako umanjuje značaj navoda o broju ozlijeđenih. Stoga je izrečena kazna zatvora prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kada se u obzir uzme sve navedeno, podobna da ostvari svrhu kažnjavanja kako ju zakon propisuje, pa je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni neosnovana.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene bitne postupovne povrede niti povrede kaznenog zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.