Rev-338/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 338/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. d.o.o. O., (ranije O.), kojeg zastupaju punomoćnici Đ. D.-G. i B. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đ. D.-G. i B. G. u K., protiv tuženika- protutužitelja Grada Ogulina, O., B. kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-206/09-2 od 17. studenoga 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu broj P-302/07-15 od 2. prosinca 2008., u sjednici održanoj 30. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja-protutuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju GRADU OGULINU, O., … da plati tužitelju- protutuženiku I. d.o.o. O., … (ranije O., …) iznos od 255.335,44 kn (dvjesto pedeset pet tisuća tristo trideset pet kuna i četrdeset četiri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 94.861,83 kn po stopi od 15% godišnje od dana 26. siječnja 2007. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, te po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. siječnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 160.473,44 kn po stopi od 15% godišnje od dana 30. siječnja 2007. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, te po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. siječnja 2008. godine pa do isplate,

kao i da tužitelju-protutuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 21.578,00 kn (dvadeset jednu tisuću i petsto sedamdeset osam kuna), sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik-protutužitelj Grad Ogulin, O., B. … sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku I. d.o.o. iz O., da tuženiku-protutužitelju GRADU OGULINU iz O., …, na ime ugovorne kazne isplati novčani iznos od 255.335,44 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od 29.12.2006. do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovan.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se djelomično žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Ogulinu od 2. prosinca 2008. godine broj P-302/07-15 pod toč. I. izreke osim u dijelu o parničnim troškovima.

II. preinačava se navedena presuda u dijelu pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju-protutuženiku I. d.o.o. O. da tuženiku-protutužitelju Gradu Ogulinu iz O., …, na ime ugovorne kazne isplati novčani iznos od 255.335,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 29. prosinca 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine a od 1. siječnja 2008. godine sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove postupka.“

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke tužitelj-protutuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu presudu i u tom dijelu odbaciti tužbu. Podredno je predložio drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti protutužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj je osporio navode tužitelja-protutuženika iznesene u reviziji i predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Tužitelj-protutuženik u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 9. ZPP. Međutim, iz navoda revidenta iznesenih u reviziji da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zapravo proizlazi da je revident reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a ne točke 9. istog članka, koja je očito navedena omaškom. Također navodi da pobijana drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Suprotno tvrdnji tužitelja-protutuženika u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka dijelom iznesenih navoda prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i preocjenjuje ga na svoj način. Kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to navodi tužitelja-protutuženika, kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovoga suda.

S obzirom da tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora u ovom postupku jest tužbeni zahtjev radi isplate ugovorene cijene radova izgradnje dvorane za tenis, dok je predmet protutužbenog zahtjeva, koji je predmet revizijskog postupka, zahtjev protutuženika za isplatu ugovorne kazne zbog kašnjenja s izgradnjom dvorane za tenis.

Na temelju utvrđenja suda drugog stupnja:

- da se Ugovorom o izvođenju radova od 29. studenoga 2004. tužitelj-protutuženik, kao izvoditelj, obvezao za tužitelja-protutuženika, kao naručitelja, izgraditi dvoranu za tenis,

- da je tužitelj-protutuženik kasnio s izgradnjom dvorane za tenis te je konačno ugovoreni rok za izgradnju dvorane istekao 2. kolovoza 2006.,

- da su prema zapisniku o primopredaji i konačnom obračunu od 29. siječnja 2007. radovi završeni 28. studenoga 2006.,

- da je Ugovorom o izvođenju radova ugovoreno da će tužitelj-protutuženik kao graditelj u slučaju kašnjenja s izgradnjom plaćati ugovornu kaznu u visini od 2 promila ukupne cijene građenja za svaki dan kašnjenja, ali ne više od 5% ukupne cijene građenja,

- da je Ugovorom o izvođenju radova od 29. studenoga 2004. (osnovni ugovor) ugovorena cijena radova u iznosu od 4.208.274,94 kuna, a Ugovorom za izvođenje dodatnih i nepredviđenih radova na izgradnji tenis dvorane u O. od 27. listopada 2005. u dodatnom iznosu od 898.434,26 kuna što sveukupno iznosi 5.106.708,70 kuna te

- da 5% od 5.106.708,70 kuna iznosi 255.335,44 kuna sud drugog stupnja je sukladno odredbama čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO), čl. 271. st. 1. ZOO i čl. 273. st. 4. ZOO naložio tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati ugovornu kaznu u iznosu od 255.335,44 kuna zbog kašnjenja s izgradnjom dvorane za tenis. Nadalje, sud drugog stupnja je utvrdio da ne postoje okolnosti iz čl. 10. Ugovora o izvođenju radova prema kojima se rok izvođenja radova produžava ako je izvoditelj bez svoje krivnje bio spriječen izvoditi radove zbog događaja koji se nisu mogli predvidjeti i čije posljedice izvoditelj nije mogao izbjeći niti otkloniti, a koje činjenice tužitelj-protutuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao.

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 273. st. 4. ZOO kada je tužitelju-protutuženiku naložio da tuženiku-protutužitelju isplati ugovornu kaznu tuženiku-protutužitelju, odnosno kada je prihvatio protutužbeni zahtjev.

To stoga što iz utvrđenja suda drugog stupnja, koje je utemeljeno na zapisniku o primopredaji i konačnom obračunu radova na Izgradnji tenis dvorane u O. od 29. siječnja 2007. (list 127 do 130 spisa) proizlazi da je dvorana za tenis predana tuženiku-protutužitelju 29. siječnja 2007., kada je potpisan primopredajni zapisnik i kada je tuženik-protutužitelj primio ispunjenje obveze od tuženika-protutužitelja, da je komisija ustanovila da ugovoreni radovi nisu izvedeni u ugovorenom roku (ugovoreni rok je bio 2. kolovoza 2006.) zbog čega ima osnove za obračun ugovorene kamate te da je tuženik-protutužitelj i kod primopredaje dvorane za tenis od tužitelja-protutuženika ustrajao na zahtjevu za plaćanje ugovorene ugovorne kazne, za koje je već i ranije tužitelju-protutuženiku dostavio zahtjev za plaćanje (račun broj 72/2006. na iznos od 255.335,44 kune).

Zbog navedenog se prema ocjeni revizijskog suda tužitelj-protutuženik u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 273. st. 5. ZOO, kojom je propisano da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja-protutuženika odbijena kao neosnovana.

Tuženiku-protutužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 30. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.