Rev-x-779/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 779/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. p. Z. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu R., Ž. & V. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-840/12-2 od 30. listopada 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5023/98 od 22. veljače 2010., ispravljene rješenjima istog suda broj P- 5023/98-52 od 3. svibnja 2011. i broj P-5203/98-55 od 7. studenoga 2011., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 245.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2010. pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa ćanjem eskontne stope Hrvatske do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uve

narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 245.700,00 kn tekuće od 28. srpnja 1998. pa do 22. veljače 2010. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 28. srpnja 1998. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 21. veljače 2010. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 49.472,00 kn.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 192.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2010. pa do isplate, kao i u dijelu toč. III. izreke prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 40.428,08 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 53.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2010. pa do isplate, zatim u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.043,92 kn i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.602,75 kn i u tom dijelu je suđeno da se odbija tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 53.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2010. pa do isplate, kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.043,92 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 8.602,75 kn, a tužitelju je također naloženo da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 842,16 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, te je postavio dva pravna pitanja. Prvo pravno pitanje odnosi se na primjenu čl. 220. ZPP, odnosno da li sud može odlučiti bez suglasnosti parničnih stranaka da u postupku izvede dokaz čitanjem njihovih iskaza koji su dani u drugim postupcima, a sve u svrhu ocjene vjerodostojnosti njihovih iskaza u aktualnom postupku radi utvrđenja odlučnih činjenica, a na prijedlog jedne od stranaka. Drugo pravno pitanje odnosi se na to da li se kao dokazana činjenica u smislu odredbe čl. 8. ZPP može uzeti ona koja se temelji na iskazu stranke koji je u cijelosti kontradiktoran njenom iskazu danom u drugom postupku, u kojem je također na temelju njenog kontradiktornog iskaza dokazana sasvim suprotna činjenica.

Navedena pravna pitanja su takve naravi da odgovor na njih ovisi od svih konkretnih okolnosti slučaja u svakom konkretnom postupku. U smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga je pravo suda da samostalno odlučuje da li će izvesti neki dokaz pa tako i dokaz uvidom u drugi spis i eventualnim čitanjem iskaza svjedoka ili stranaka u drugom postupku, pri čemu je jedino bitno da se radi o dokazu koji je predložila barem jedna od stranaka. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje također se ne može dati jednoznačan odgovor, jer na temelju konkretnih okolnosti slučaja i svih provedenih dokaza te utvrđenog činjeničnog stanja sud će cijeniti koju će činjenicu uzeti dokazanom, slijedom čega se ne može dati jednoznačan odgovor niti na drugo postavljeno pravno pitanje obzirom da odgovor ovisi od svih konkretnih okolnosti slučaja.

Stoga revizija podnesena po tuženiku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP ne sadrži pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega revizija nije dopuštena i istu je temeljem odredbe čl. 392. b) st. 3. ZPP valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.