Rev-1615/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1615/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1995. godine, br. Gž 3169/95-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1995. godine, br. Pn 2522/94, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1995. godine, br. Gž 3169/95-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1995. godine, br. Pn 2522/94, u dijelu, kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za plaćanje kamate na parnični trošak, te sudi:

Tužena C.o. d.d. Z. dužna je tužitelju I. B. iz Z. platiti ukupan parnični trošak u iznosu od 9.678,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom na parnični trošak i to na iznos od 6.758,82 kn koja teče od 1. veljače 1995. godine do isplate, te na iznos od 2.919,50 kn od 16. prosinca 1999. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, sve u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 44.948,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 1995. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.758,82 kn, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 28.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja dana 7. travnja 1994. godine do 1. veljače 1995. godine i sa zahtjevom za plaćanje kamata na dosuđeni iznos parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

" I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 01. veljače 1995. godine, br. Pn 2522/94 kao pod stavom I izreke kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju naknadu štete preko iznosa od 40.548,00 kn do iznosa od 44.948,00 kn (za iznos od 4.400,00 kn) te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.758,82 kn, pa se za taj dio navedena presuda potvrđuje.

II. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava prvostupanjska presuda u dijelu kao pod stavom II izreke kojim je tužitelj odbijen s naknadom štete u iznosu od 17.000,00 kn i sudi:

Tužena je dužna platiti tužitelju još naknadu štete u iznosu od 17.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od 01. veljače 1995. godine do isplate te mu naknaditi još trošak parničnog postupka u iznosu od 2.919,50 kn sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude kao pod stavom II izreke kojim je tužitelj odbijen s naknadom štete u iznosu od 11.000,00 kn te s dijelom zahtjeva u odnosu na sporedno potraživanje zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od utuženja tj. 07. travnja 1994. godine do 01. veljače 1995. godine te sa zahtjevom za plaćanje kamata na dosuđeni iznos parničnog troška, pa se za taj dio navedena presuda potvrđuje."

Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti sa cjelokupnim zahtjevom za naknadu parničnog troška, podredno da se drugostupanjsku presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se ispitati budući da se u reviziji ne navode razlozi za bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu ZPP).

S obzirom na utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, u daljnjem tekstu ZOO), a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da je primjenom navedenog zakonskog propisa tužitelju primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 7.000,00 kn i ocjenu suda drugog stupnja da je tužitelju primjerena naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 5.000,00 kn (sud prvog stupnja dosudio je naknadu za strah u iznosu od 3.000,00 kn).

Stoga se neosnovano prigovara u reviziji da je sud drugog stupnja prenisko odmjerio visine navedenih naknada.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su dosudili tužitelju zakonsku zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je visina naknade štete na tim osnovama utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 189. st. 2. ZOO), pa od tada teče i pravo na zateznu kamatu.

Međutim, sudovi nižeg stupnja pogrešno su odbili tužitelja sa zahtjevom za zateznu kamatu na naknadu parničnog troška, jer se prema tada važećoj odredbi čl. 20a. Zakona o izvršnom postupku, prvostupanjska presuda smatra izvršnom ispravom, pa od tada teku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.

Kako tužitelj nije uspio sa revizijom glede odluke o glavnoj stvari ne pripada mu pravo na naknadu troškova revizijskog postupka. Naime, prema odredbi čl. 35. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju u obzir.

Stoga okolnost da su nižestupanjske presude preinačene samo u pogledu zatezne kamate na dosuđene iznose troškova spora nema za obvezu tužene da tužitelju naknadi zahtijevani iznos revizije.

Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 393., čl. 395. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 16. prosinca 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.