I Kr-385/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 385/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božićević Grbić i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. J., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2012., broj Kv-I-222/12 (K-100/10), u sjednici održanoj 26. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenog V. J. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Županijskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2010., broj K-100/10 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2011., broj Kž-1042/10, osuđen je V. J. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca.

Osuđenik je putem branitelja, odvjetnika S. S., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da nije osuđivan, da se zaposlio „te je živio urednim građanskim životom…skrbio za svoje roditelje te djeda i baku, te im je pomagao na obiteljskom gospodarstvu“, da nakon počinjenja djela „nije više bio ni u kakvom sukobu s zakonom“ te je predložio da ga se blaže kazni.

Dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, prvostupanjski sud predložio je da zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne bude odbijen, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Prema članku 414. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP) ublažavanje

I Kr 385/12-4

pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presude ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnost osuđenikova zaposlenja je bila poznata sudu pri donošenju presude, a okolnost njegova nekažnjavanja nije nova okolnost jer je istu sud već cijenio pri izboru vrste i mjere kazne. Nedokumentirana okolnost o skrbi osuđenika za njegove roditelje, baku i djeda, kao i nejasna okolnost o „urednom građanskom životu“ nemaju takvu kakvoću da bi izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku u konkretnoj situaciji bilo opravdano, osobito imajući na umu njegove visoke kriminalne volje i upornosti pri počinjenju kaznenog djela za koje je osuđen.

Stoga nisu ostvareni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. ZKP/97 pa je na temelju članka 416. stavak 6. ZKP/97 trebalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 26. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Žarko Dundović, v.r.