I Kž-262/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. V. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika T.
Legislator headnote
AI generatedI Kž-262/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: nadalje, a optuženiku Z. K. je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. rujna 2015. do 12. siječnja 2016.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 262/16-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. V. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika T.
V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 12. siječnja 2016., broj K-36/15, u sjednici vijeća održanoj 07. lipnja 2016.
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika T. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zadru od 12. siječnja 2016., broj K-36/15, optuženici T.
V. i Z. K. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine razbojništva iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu: KZ/11). Na temelju iste odredbe optuženik T. V. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca a optuženik Z. K. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Optuženiku T. V. je na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Požegi od 12. studenoga 2013., broj K-1/13, koja je postala pravomoćna dana 24. prosinca 2013. te je kao utvrđena uzeta kazna zatvora trajanju 10 (deset) mjeseci pa je primjenom članka 51. stavci 1. i 2. KZ/11 optuženik T. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.
Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u vezi članka 455. stavak 2. točka. 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženiku T. V. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. rujna 2015. godine - pa
I Kž 262/16-4
nadalje, a optuženiku Z. K. je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. rujna 2015. do 12. siječnja 2016.
Oštećenik R. T. d.o.o. je na temelju članka 158. stavak 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 455. stavak 2. točka 8. ZKP/08 upućen da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.
Na temelju članka 158. stavak 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 455. stavak 2. točka 8. ZKP/08 usvojen je regresni imovinskopravni zahtjev A. Z. d.d. u iznosu od 20.000,00 kuna te je optuženicima naloženo da solidarno isplate regresnom oštećeniku iznos od po 10.000,00 kn svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
Na temelju članka 455. stavak 2. točka 8. u vezi članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. te stavka 3. ZKP/08 optuženici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od stvarnog trošak u iznosu od 400,00 kuna te paušalnog iznosa od 2.000,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 2.400,00 kuna, i to svaki od optuženika u iznosu od po 1.200,00 kuna, koji su dužni uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
Protiv te presude pravodobno su žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik T. V. po branitelju I. S. odvjetniku iz Z. Državni odvjetnik je žalbu podnio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje a podredno izricanje strožih kazni obojici optuženika. Optuženik T. V. prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni i imovinsko pravnom zahtjevu, predlažući preinačenje prvostupanjske presude izricanjem bitno umanjene kazne zatvora te upućivanjem A. Z. d.d. da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.
U odgovoru na žalbu optuženika državni odvjetnik je predložio njezino odbijanje kao neosnovane, ističući da je državni odvjetnik žalbu protiv pobijene presude podnio jer je smatrao da je izrečena kazna preblaga. Žalbu optuženika državni odvjetnik smatra neosnovanom i u dijelu kojim je osporena odluka o dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđena pribavljena imovinska korist upravo u dosuđenom iznosu.
Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje, nakon čega je državno odvjetništvo djelomično odustalo od žalbe Županijskog državnog odvjetništva u Zadru i to u dijelu kojim je prvostupanjska presuda pobijana iz žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika T. V. nisu osnovane.
S obzirom na okolnost da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08 navedene u žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, podnesenoj protiv presude
I Kž 262/16-4
Županijskog suda u suda u Zadru od 12. siječnja 2016., broj K-36/15, drugostupanjski sud nije razmatrao pobijanu presudu u odnosu na tu žalbenu osnovu.
Državni odvjetnik nije u pravu kada navodi da prvostupanjski sud, unatoč postojanju olakotnih okolnosti na strani optuženika, prilikom odmjeravanja kazni nije u dovoljnoj mjeri cijenio njihovu raniju osuđivanost kao niti činjenicu drastičnog porasta ove vrste kriminalitete. Protivno navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud je optuženiku T. V. cijenio otegotnom činjenicu da je prije ovog postupka bio četiri puta osuđivan i to za kaznena djela s elementima nasilja. Dodatno je otegotnim cijenjeno i to što je u vremenu kušnje zbog kaznenog djela prijevare za koje je bio osuđen presudom Općinskog suda u Požegi broj K-1/13 od 12. studenoga 2013., počinio predmetno kazneno djela pa je zbog toga bila opozvana uvjetna osuda i uzeta je bila u obzir kazna zatvora u trajanju deset mjeseci. U odnosu na optuženika Z. K. također je otegotnim cijenjeno da je bio ranije osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje. Na temelju navedenih okolnosti prvostupanjski sud je zaključio kako je kod optuženika prisutna određena nekritičnost pa olako ulaze u društveno neprihvatljiva ponašanja, što se očitovalo u izricanju zatvorskih kazni obojici optuženika, bez primjene odredbi o ublažavanju ili alternativnih sankcija propisanih zakonom. Pri tom treba naglasiti da su optuženici osuđeni za osnovni oblik kaznenog djela razbojništva za koje je člankom 230. stavak 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, a ne kako je bilo navedeno u optužnici kojom im je bio stavljen na teret teži oblik kaznenog djela razbojništva iz stavaka 2. članka 230. KZ/11 u kojem je donja granica kazne zatvora propisana u trajanju tri godine.
Optuženik T. V. neosnovano osporava visinu izrečene kazne za koju smatra da nije primjerena počinjenom djelu niti njegovoj osobnosti. U žalbi ističe upravo one olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom oduke o kazni. Naime, priznanje optuženika da su počinili kazneno djelo te njihovo izraženo kajanje kao i činjenicu da su očevi malodobne djece, prvostupanjski sud je cijenio olakotnima za obojicu optuženika. Činjenica koju u žalbi ističe optuženik T. V. da ranije nije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela nije od većeg značaja kada se analiziraju kaznena djela za koja su mu bile izricane kaznene sankcije. Naime, kazneno djelo prijevare, za koje mu je bila izrečena uvjetna osuda koja je pobijanom presudom opozvana, je, kao i razbojništvo, motivirano pribavljanjem imovinske koristi na nezakoniti način i oba kaznena djela se nalaze u istoj glavi kaznenog zakona - kao kaznena djela protiv imovine. Optuženik T. V. je osim toga ranije osuđivan zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 318. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97), zatim dva puta zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11 koja ukazuju na sklonost ispoljavanju nasilnog načina ponašanja u odnosu prema drugima. Ponašanje optuženika za vrijeme boravaka u istražnom zatvoru nije okolnost koje utječe na visinu kazne, niti optuženik, kao otac dvoje djece o kojima skrbi, u dobi od trideset godina, može isticati nezrelost i naivnost kao olakotne okolnosti.
Neosnovano optuženik T. V. osporava dio prvostupanjske presude kojom je usvojen imovinskopravni zahtjev A. Z. d.d. u iznosu od 20.000,00 kuna. Naime, na visinu iznosa novca od 23.262,95 kuna i 520,00 eura koji se nalazio dvije metalne blagajne koje su optuženici uzeli i zadržali za sebe iz mjenjačnice R. T. d.o.o., u naselju G. u N., tijekom
I Kž 262/16-4
postupka nije bilo primjedbi. Osim toga, oštećeno trgovačko društvo R. T. d.o.o. se prilikom postavljanja imovinsko pravnog zahtjeva očitovalo da je iznos od 20.000,00 kuna naplatilo s police osiguranja te da se njihov imovinskopravni zahtjev odnosi na ostatak štete koja obuhvaća iznos od 3.262,95 kuna, 520,00 eura, vrijednost uništene dvije metalne blagajne u iznosu 900,00 kuna i vrijednost uništenog aparata S. G. A. u iznosu 500,00 kuna.
A. Z. d.d. dosuđen je upravo iznos od 20.000,00 kuna, za koji je nesporno da ga je osiguravajuće društvo isplatilo osiguraniku trgovačkom društvu R. T. d.o.o. a koji je osiguravajuće društvo zatražilo u kaznenom postupku u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZKP/08. Naime, navedenom odredbom propisano je da prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti osoba koja je ovlaštena da takav zahtjev ostvaruje u parnici, zbog čega je neosnovan prigovor optuženika kako A. Z. d.d. nije oštećenik pa mu nije mogao biti dosuđen imovinskopravno zahtjev.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
Slijedom navedenog je na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 07. lipnja 2016.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Melanija Grgić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.