Rev-530/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 530/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Veseljka Šeparovića i Ilije čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz S., koga zastupa H. U., odvjetnik u S., protiv tuženika "Hrvatske šume" p.o. Zagreb - "Uprava šuma Sisak", radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 1996. godine br. Gž-572/96-3 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku od 15. veljače 1996. godine br. P-762/95-5, u sjednici održanoj dana 17. travnja 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskim rješenjem koje je potvrđeno pobijanom odlukom odbačena je tužba kojom je tužitelj tražio isplatu iznosa od 22.868,68 kn sa odgovarajućom kamatom i parnični trošak. Odlučeno je, da svaka strana u sporu podmiruje svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tužitelj zahtijeva isplatu razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi primao da je radio za vrijeme od 1. travnja 1988. do 31. listopada 1994. godine, a koja bi prema navodima tužitelja i priloženog mišljenja vještaka iznosilo utuženi iznos.

Sudovi su tužbu odbacili, jer nalaze da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari (čl. 333. st. 2. ZPP, "NN" br. 53/91), a sa tom ocjenom u cijelosti se slaže i ovaj revizijski sud. Naime, činjenica je da je tužitelju za isto vremensko razdoblje pravomoćno dosuđena izgubljena zarada u iznosu od 6.565,80 kn, koja nesporno predstavlja razliku između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi tužitelj primao da je radio (presuda suda prvog stupnja od 27. 3. 1995. godine br. P-328/91). Zato su sudovi uz pravilnu primjenu propisa osnovano tužbu zbog pravomoćno presuđene stvari odbacili. Pravilnost i zakaonitost donesene odluke nije dovedena u pitanje tvrdnjama tužitelja da je u postupku trebalo saslušati

vještake,

zatim

provjeriti

dati

obračun

i

da

ne postoje procesne zapreke da se i nakon pravomoćne sudske odluke raspravi, utvrdi i odluči o zahtjevu tužbe na temelju drugačijeg izračuna razlike u primanjima.

S obzirom na istaknute razloge i činjenicu da u provedenom postupku nema procesnih povreda na koje je revident ukazivao, kao ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. travnja 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.