Supreme Court partially allows appeal by amending sentence to cover only robbery, excluding theft from juvenile detention eligibility.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially overturned the first-instance judgment regarding a juvenile defendant convicted of robbery and theft. The court found the lower court erred by sentencing the juvenile to juvenile detention for theft, a crime for which such a penalty is legally unavailable. Consequently, the sentence was amended to apply only to the robbery charge, while the appeal regarding the overall penalty severity was dismissed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 23. st. 2. ZSM; čl. 368. toč. 5. ZKP: When a juvenile court imposes juvenile detention for offenses where such a penalty is not statutorily prescribed, the decision violates the Criminal Code and must be amended ex officio to limit the sentence to eligible offenses.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 764/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. M. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st.
2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i mlt. M. P., podnesenima protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2003. godine, broj Km-3/03, u sjednici održanoj dana 27. travnja 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
U povodu žalbe mlt. M. P., po službenoj dužnosti, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se prema mlt. M. P., temeljem čl. 218. st. 2. KZ-a, a primjenom čl. 23. st. 2., čl. 24. i čl. 25. st. 1. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM), izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci.
Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, kao i žalba mlt. M. P., odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda i rješenje.
I Kž 764/03-3
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom i rješenjem proglašen je krivim mlt. M. P., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a (djelo pod točkom 1 izreke), te kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a (djela pod točkom 3, 4 i 5 izreke), te mu je temeljem 24. i 25. st. 1. ZSM, izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a od mlt. M. P. oduzet je novac u iznosu od 590,79 kuna.
Prema mlt. B. T., temeljem čl. 9. st. 1. i 2. toč. 6. i čl. 11. ZSM, izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora i posebna obveza da prihvati zaposlenje i da u njemu ustraje.
Prema mlt. S. K., temeljem čl. 85. st. 2. ZSM u svezi čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP), obustavljen je kazneni postupak, zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2 KZ-a.
Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM u svezi čl. 122. st. 1. i 4. i čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka u odnosu na mlt. B. T. i mlt. S. K. padaju na teret proračunskih sredstava, dok se mlt. M. P. u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM oštećenik G. M. upućuje se radi ostvarivanja imovinskog pravnog zahtjeva na parnicu.
Protiv te presude i rješenja podnijeli su žalbe državni odvjetnik i mlt. M. P..
Državni odvjetnik je podnio žalbu, iz čijeg sadržaja proizlazi da žalbu podnosi u pogledu osuđujućeg dijela prvostupanjske presude zbog odluke o kazni u odnosu na mlt. M. P., te u pogledu obustave postupka u odnosu na mlt. S. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana odluka u pogledu obustave postupka u odnosu na mlt. S. K. ukine (vjerojatno se omaškom navodi i u odnosu na mlt. M. P., jer je isti proglašen krivim za kazneno djelo pod točkom 1 izreke) i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se mlt. S. K. i mlt. M. P. (ovdje je navedena opet ista omaška kao naprijed) proglase krivima zbog kaznenog djela razbojništva pod točkom 1 pobijane presude i rješenja, odnosno da se mlt. M. P. izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem vremenskom trajanju.
Mlt. M. P. je putem branitelja E. M., odvjetnika iz Z., podnio žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne pridržaj maloljetničkog zatvora.
Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vračajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba mlt. M. P. odbije kao neosnovana. Ujedno je istaknuto da je
I Kž 764/03-3
prvostupanjski sud suprotno čl. 23. ZSM proglasio mlt. M. P. krivim i iz tri kaznena djela iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a, za koja nije moguće izreći kaznu maloljetničkog zatvora.
Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, žalba mlt. M. P. je neosnovana, a ispitujući pobijanu presudu i rješenje i po službenoj dužnosti, temeljem čl. 379. st. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud je ustanovio da je pobijanom odlukom povrijeđen kazneni zakon i to iz čl. 368. toč. 5. ZKP-a, u svezi čl. 23. st. 2. ZSM.
Bez osnova pobija državni odvjetnik činjenično stanje u pogledu obustave postupka u odnosu na mlt. S. K..
Državni odvjetnik smatra da je mlt. M. P. počinio kazneno djelo razbojništva pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude u zajednici sa mlt. S. K.. Naime, da su se maloljetnici svakako poznavali, zajednički su pobjegli i podijelili novac i mlt. S. K. nije učinio ništa da spriječi mlt. M. P. u njegovim radnjama, koji je počinio više imovinskih kaznenih djela, a mlt. S. K. je sve to sigurno znao ili je morao znati, pa da sve to upućuje na zaključak da su opisano kazneno djelo počinili zajednički.
Nasuprot ovakvom stajalištu žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je na temelju svih provedenih i savjesno ocijenjenih dokaza, kao i obrana maloljetnika opravdano zaključio da u ovom slučaju nema dokaza da bi mlt. S. K. počinio kazneno djelo razbojništva na štetu trgovine „D. G.“ pod točkom 1 izreke prvostupanjske presude.
Mlt. M. P. je priznao učin opisanog kaznenog djela, navodeći da ga je počinio sam, a ne u supočiniteljstvu sa mlt. S. K., koji poriče djelo i međusobni dogovor za njegovo izvršenje i tvrdi da su u trgovinu ušli radi cigareta, a postupanje mlt. M. P. tumači kao ispad koji ne može objasniti.
U prilog obrana maloljetnika, tj. da se u konkretnom slučaju nije radilo o zajedničkoj odluci o dijelu i njegovom izvršenju, te zajedničkom počinjenju djela, već o ekscesu mlt. M. P. govori okolnost da je kod mlt. M. P. pronađen i oduzet novac u iznosu od 590,79 kuna, a kod mlt. S. K. svega 43,63 kune, što znači da novac koji je oduzet nije između njih podijeljen. Zatim iz iskaza svjedokinje N. T., prodavačice u trgovini proizlazi aktivno djelovanje na strani mlt. M. P. i potpuno odsustvo bilo kakvih radnji na strani mlt. S. K. u počinjenju djela, kao i u pogledu pomagateljskih radnji.
Kako, prema tome, nema dokaza da bi mlt. S. K. sudjelovao u nekom obliku supočiniteljstva kod kaznenog djela razbojništva - bilo da je na odlučujući način učestvovao u djelu ili pružio pomoć počinitelju djela, tj. M. P., prvostupanjski sud je nakon savjesne analize cjelokupnog raspravnog materijala pravilno zaključio da nije dokazano djelo koje se mlt. S. K. stavlja na teret, pa je opravdano u sumnji prema njemu obustavio postupak. Ispitujući pobijanu odluku i po službenoj dužnosti, ovaj sud je ustanovio da je prvostupanjskom presudom na štetu mlt. M. P., povrijeđen kazneni zakon (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a) i to iz čl. 368. toč. 5. ZKP-a u svezi čl. 23. st. 2. ZSM.
Naime, prvostupanjskom presudom mlt. M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a (djelo pod toč. 1. izreke) i kaznenog djela oduzimanja
I Kž 764/03-3
tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a (djela pod toč. 3., 4. i 5. izreke). No, kako je za kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, to za ta djela nije bilo moguće izreći kaznu maloljetničkog zatvora, jer se prema odredbi čl. 23. st. 2. ZSM kazna maloljetničkog zatvora može izreći samo za djela za koja je u zakonu propisana kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.
Prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti maloljetnika mogao uzeti u obzir samo kazneno djelo koje ispunjava zakonski kriterij za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, odnosno samo kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a za koje djelo je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina.
Kaznena djela iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a, nisu se mogla unositi u izreku prvostupanjske presude i rješenja, niti se mlt. M. P. mogao proglašavati krivim za ta djela, već je trebalo samo u obrazloženju prvostupanjske odluke utvrditi da je počinio i ta djela i zatim tu okolnost uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora u smislu čl. 24. st. 3. ZSM i čl. 56. st. 2. KZ-a.
Dakle u situaciji kada je prvostupanjski sud konstrukcijom izreke na gore opisani način izrekao ustvari kaznu i za kaznena djela za koja nije bilo moguće izreći kaznu maloljetničkog zatvora (bez obzira što je u obrazloženju naveo da se „za preostala djela ne može izreći kazna maloljetničkog zatvora“) počinjena je povreda kaznenog zakona na štetu mlt. M. P..
Trebalo je stoga, u povodu žalbe mlt. M. P., kako je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP-a u svezi čl. 23. st. 2. ZSM, jer je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu odluku na način da se kazna maloljetničkog zatvora izriče samo za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a.
Prilikom odlučivanja o mjeri kazne maloljetničkog zatvora, ovaj drugostupanjski sud je cijenio sve okolnosti iz čl. 24. st. 3. ZSM i čl. 56. st. 2. KZ-a, a posebno stupanj krivnje maloljetnika, dugotrajnost poremećaja u ponašanju, te da su mu već ranije izricane odgojne mjere institucionalnog karaktera, koje nisu dale rezultata, kao i imajući u vidu počinjenje djela iz čl. 221. st. 1. i 4. KZ-a, te vrijeme potrebno za odgoj i obrazovanje i stručno osposobljavanje, nalazeći da će se svrha sankcija postići izricanjem kazne maloljetničkog zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
Kako je mlt. M. P. sada izrečena kaznena sankcija samo za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a, to je kazna maloljetničkog zatvora u označenom trajanju od 10 mjeseci izrečena i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, dok je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana, uzimajući u obzir sve naprijed iznesene okolnosti koje su cijenjene kod odluke o kazni, a koja kazna odgovara stupnju maloljetnikove krivnje, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja. Za izricanje pridržaja maloljetničkog zatvora za što pledira žalbu nedostaju, pak zakonski uvjeti iz čl. 27. st. 1. ZSM. Podaci o ličnosti maloljetnika, njegovom ranijem životu i ponašanju, te oblik počinjenja djela ne daju podlogu za zaključak da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može maloljetnika odvratiti od daljnjih kaznenih djela.
I Kž 764/03-3
Iz svih iznesenih razloga trebalo je presuditi i riješiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. ZKP- a).
U Zagrebu, 27. travnja 2005. godine.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.