Criminal appeals dismissed; court rejects claims of illegal evidence and procedural violations regarding USKOK staff qualifications.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed appeals by defendants M. M. and R. B. against a lower court's decision to reject requests for excluding evidence. The defendants argued that certain documents and witness testimonies were inadmissible due to procedural errors and the lack of required work experience for USKOK deputy directors. The court ruled that the lower court did not err in its assessment of evidence admissibility and that the deputy directors' authority was validly derived from specific provisions of the Anti-Corruption Law, which do not mandate prior work tenure for temporary assignments.
Legislator headnote
AI generatedčl. 468. ZKP-a; čl. 469. ZKP-a; čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.; čl. 11. st. 1. ZUSKOK-a: The Supreme Court holds that a second-instance court may dismiss appeals challenging the admissibility of evidence if no legal violations are found, and that temporary assignment to a specialized agency does not require prior work tenure if authorized by specific statutory provisions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 101/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženog M. M. i optužene R. B. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2018. godine, broj K-US-59/14, u sjednici održanoj 18. prosinca 2018. godine,
r i j e š i o j e :
Žalbe optuženog M. M. i optužene R. B. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbijeni su prijedlozi branitelja optuženog M. M., odvjetnika H. P., optuženog M. M., branitelja optužene N. G. M., odvjetnika H. J., branitelja optuženog T. B., u.z. odvjetnika I. S., odvjetnice N. B. te branitelja optužene R. B., odvjetnika Ž. B. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza i to naloga suca istrage koji su doneseni u odnosu na posebne dokazne radnje u predmetu Kir-Us-231/12 6. lipnja 2012., zapisnika o prvom ispitivanju optuženog T. B., zapisnika o prvom ispitivanju optuženika M. K., Z. C., H. H., Š. B. te N. G. M., zapisnika o pretrazi kancelarije M. M., svih dokaza pribavljenih od strane zamjenice ODO-a Ž. P. O. i I. Š. J., zapisnika o ispitivanju svjedoka M. H. R. te nalaza i mišljenja vještaka M. V.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. M. i to osobno i po branitelju H. P., odvjetniku iz Z. U osobno podnesenoj žalbi naznačeno je da se ista podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a uslijed toga i zbog povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav) te čl. 6. i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija).
I Kž-Us 101/2018-4
U žalbi podnesenoj po branitelju žalbene osnove nisu izrijekom navedene, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti na način da se utvrdi da je prijedlog za izdvajanje iz spisa nezakonitih dokaza u cijelosti osnovan, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se ove žalbe međusobno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog M. M.
Žalbu protiv tog rješenja podnijela je i optužena R. B. po branitelju Ž. B., odvjetniku iz Z., zbog, kako je to navedeno u uvodu žalbe, „bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP-a, povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP-a te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, a predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da sam donese meritornu odluku.
Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe optuženog M. M. i optužene R. B. nisu osnovane.
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., optužena R. B. samo parafrazira tekst ove zakonske odredbe, no ne obrazlaže u čemu bi se sastojala njome propisana bitna postupovna povreda. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., no pri tome nije utvrđeno postojanje nijednog vida bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., a ni neke druge povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Ponavljajući navode iz prijedloga za izdvajanje dokaza kao nezakonitih, optuženi M. M. u žalbi ističe da je prvi nalog suca istrage Županijskog suda u Zagrebu za provođenje posebnih dokaznih radnji koji je izdan u predmetu Kir-Us-231/12 dana 6. lipnja 2012. godine nezakonit dokaz zbog manjkavog obrazloženja, a kako je taj nalog bio osnova za izdavanje svih kasnijih naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji u tome predmetu, na temelju kojih se došlo do svih ostalih dokaza na kojima se temelji optužnica, smatra da su onda nezakoniti i svi ostali nalozi sudaca istrage Županijskog suda u Zagrebu za provođenje posebnih dokaznih radnji izdani u predmetu Kir-Us-231/12, kao i svi dokazi proizašli iz provođenja posebnih dokaznih radnji na temelju tih naloga.
U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da iz odredbe čl. 335. st. 7. ZKP/08. ne proizlazi da bi određene manjkavosti obrazloženja naloga o određivanju posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. ZKP/08. dovele ex lege do nezakonitosti dokaza pribavljenih tim mjerama, a posljedično i do toga da se dokazi za koje se saznalo iz tako prikupljenih podataka ne bi mogli upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku. Da izostanak obrazloženja naloga kojim se određuju posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava građana ne rezultira nezakonitošću dokaza prikupljenih provođenjem tih mjera jasno proizlazi i iz odredbe čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08. kojom je propisano da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08., što nije slučaj u odnosu na postupanje protivno odredbi čl. 332. st. 1. ZKP/08. Naravno da sudac istrage, kada odlučuje o zahtjevu državnog
I Kž-Us 101/2018-4
odvjetnika za izdavanje takvog naloga, mora voditi računa o osnovnim pretpostavkama za njegovo izdavanje – postojanju osnova sumnje da je određena osoba sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz čl. 334. ZKP/08., a izvidi kaznenih djela se ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Međutim, već sama činjenica da je sudac istrage očigledno nakon analize sadržaja zahtjeva državnog odvjetnika i dokumentacije koja je uz njega dostavljena izdao nalog iz čl. 332. st. 1. ZKP/08. što dijelom navodi i u samom obrazloženju naloga inkludira da je time prihvatio razloge za njegovo izdavanje iz pisanog obrazloženog zahtjeva državnog odvjetnika kada je u obrazloženju naloga naveo da je prijedlog osnovan.
U konkretnom slučaju u obrazloženju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-231/12 od 6. lipnja 2012. godine kojim je naložena primjena posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08. prema M. M. i T. B. sadržani su svi razlozi za njegovo izdavanje propisani odredbom čl. 335. st. 1. ZKP/08. koji razlozi su navedeni doduše kratko, ali jasno i dostatno uz naznaku prihvaćanja svih navoda iz prijedloga državnog odvjetnika i priloga uz njegov prijedlog tako da se ne može govorit o izostanku razlog za njegovo izdavanje, a što bi rezultiralo nezakonitošću dokaza proizašlih iz takvog naloga.
S obzirom na navedeno, protivno žalbenim navodima optuženog M. M., nisu nezakoniti dokazi ni taj nalog suca istrage, niti dokazi proizašli iz provođenja tog naloga, a time niti ostali nalozi sudaca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji koji su potom izdani u predmetu Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-231/12, u odnosu na koje je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio da sadrže sve nužne zakonom propisane elemente, zbog čega onda ni dokazi koji su proizašli iz ukupnog provođenja posebnih dokaznih radnji na temelju takvih naloga sudaca istrage nisu nezakoniti u smislu odredbe čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08.
Osporavajući zakonitost zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenog T. B., optuženi M. M. u svojoj žalbi, ponavljajući navode iz prijedloga za izdvajanje tog dokaza kao nezakonitog, ističe da je T. B. tada iznio svoju obranu uz prisutnost branitelja koji mu nije bio postavljen po zakonu. Tvrdi, naime, da je odvjetnik R. B., u čijoj je prisutnosti T. B. iznio svoju obranu prilikom prvog ispitivanja istome bio postavljen za branitelja po službenoj dužnosti u potpuno drugom predmetu, a radi se o predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-9253/2012 u kojemu je T. B. ispitan zbog kaznenog djela prijetnje 19. rujna 2012. godine, a odvjetnik R. B. mu je postavljen za branitelja po službenoj dužnosti 21. rujna 2012. godine, ali samo za taj predmet.
U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da iz zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenog T. B. u ovom predmetu, a riječ je o zapisniku od 11. prosinca 2012. godine u predmetu USKOK-a broj K-US-287/12 (listovi 677-680 spisa predmeta), proizlazi da je tom ispitivanju kao njegov branitelj bio prisutan i R. B., odvjetnik iz Z. U istom je zapisniku, a nakon pouke okrivljeniku u smislu čl. 65. ZKP/08., konstatiran navod T. B. „U ovom postupku zastupat će me ovdje prisutan branitelj, odvjetnik R. B. iz Z. koji je određen po službenoj dužnosti.“ Nakon što je upitan hoće li iznositi obranu, T. B. naveo je da neće iznositi svoju obranu. Na kraju ispitivanja ovaj zapisnik potpisao je i odvjetnik R. B. kao branitelj okrivljenog T. B. Ovaj drugostupanjski sud pregledao je i preslušao i audiovideo snimku tog ispitivanja (list 681 spisa predmeta) te je utvrdio da je tada okrivljeni T. B. na upit Ž. P. O., zamjenice općinske državne odvjetnice koja je tada obavljala poslove zamjenice
I Kž-Us 101/2018-4
Ravnatelja USKOK-a, hoće li imati odvjetnika R. B. za svoga branitelja naveo da hoće te da će se braniti šutnjom. Da je odvjetnik R. B. doista u to vrijeme bio branitelj po službenoj dužnosti okrivljenog T. B. proizlazi i iz rješenja predsjednika Županijskog suda u Zagrebu broj 14 Su-3/12-1022 od 21. rujna 2012. godine kojim je imenovani odvjetnik postavljen za branitelja po službenoj dužnosti okrivljenom T. B. jer mu je rješenjem istoga suda broj Kir- 3026/12 određen istražni zatvor.
Iz izloženoga, dakle, nesporno proizlazi da je optuženi T. B. prilikom prvog ispitivanja u ovom kaznenom postupku imao branitelja u osobi odvjetnika R. B. koji je tom ispitivanju bio prisutan i koji je u konačnici i potpisao zapisnik o tom ispitivanju. Ni okolnost što mu je taj odvjetnik bio postavljen za branitelja po službenoj dužnosti u drugom predmetu državnog odvjetništva, i to zbog činjenice da mu je tada bio određen istražni zatvor, nije od utjecaja na zakonitost osporavanog zapisnika. Ovo osobito kada se ima u vidu da se tu radilo o predmetima Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u odnosu na koje je USKOK preuzeo vođenje kaznenog postupka, tako da se ovdje zapravo radi o jedinstvenom postupku.
Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši kao neosnovan prijedlog za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju okrivljenog T. B. od 11. prosinca 2012. godine. Na pravilnost takve odluke nije od utjecaja ni činjenica da je u uvodnom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja očito omaškom navedeno da se radi o zapisniku od 6. lipnja 2012. godine budući da iz nastavnog dijela obrazloženja u kojemu se daju razlozi neosnovanosti takvog prijedloga jasno proizlazi da je riječ o zapisniku od 11. prosinca 2012. godine.
Ne slažući se s razlozima prvostupanjskog suda o odbijanju njegovog prijedloga za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o prvom ispitivanju M. K., Z. C., H. H. i Š. B., optuženi M. M. ponavlja navode iz svog prijedloga za izdvajanje tih dokaza kao nezakonitih zaključujući da se, ako ih se nezakonito ispitalo kao okrivljenike, ta nezakonitost sada proteže i na njihov status svjedoka te iskaz dan u tom svojstvu.
Međutim, ni ovim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Prije svega, ovdje se radi o osobama koje su prvotno bile suoptuženici u ovom predmetu, a u međuvremenu su pravomoćno osuđene, tako da čitanje zapisnika o njihovom prvom ispitivanju u svojstvu okrivljenika ovdje niti je predloženo od strane ovlaštenog tužitelja niti je dopušteno. Naravno da, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, nema zapreke da se te iste osobe sada u ovom predmetu ispitaju u svojstvu svjedoka, pri čemu zapisnici o njihovom ispitivanju u svojstvu okrivljenika iz istog predmeta u kojem su već pravomoćno osuđeni, nemaju nikakvu dokaznu snagu, čime je potpuno isključena i mogućnost njihova propitivanja u smislu nezakonitih dokaza.
Osporavajući zakonitost zapisnika o ispitivanju okrivljene N. G. M. od 7. prosinca 2012. godine, optuženi M. M. u svojoj žalbi ističe da je ona jedini i prvi put ispitana u drugom predmetu, za druga kaznena djela i od strane drugog stvarno nadležnog državnog odvjetništva. Naime, u pouci o pravima broj K-US-287/12 od 7. prosinca 2012. godine i u nalogu o provođenju istrage broj K-US-287/12, IS-US-45/12 od 11. prosinca 2012. godine navedeno je da se istu tereti za kaznena djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97. i čl. 347. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/97., dok je u zapisniku o prvom ispitivanju N. G. M. navedeno da se radi o predmetu broj K-DO-94/12, a na 4. stranici tog zapisnika sadržano je utvrđenje da je protiv nje
I Kž-Us 101/2018-4
podnesena kaznena prijava zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 5. i čl. 195. st. 2. KZ/97. Stoga zaključuje da ona nikada nije ispitana u predmetu USKOK-a broj K-US-287/12 i za kaznena djela za koja je bila od početka terećena i za koja je na kraju i optužena.
Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, okolnost što je pisana
pouka o pravima N. G. M. izdana pod jednim brojem državnoodvjetničkog spisa predmeta, a zapisnik o njezinom prvom ispitivanju sastavljen pod drugim brojem državnoodvjetničkog spisa predmeta nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost osporavanog zapisnika. Nadalje, iz pisane pouke o pravima za N. G. M. broj K-US-287/12 od 7. prosinca 2012. godine (listovi 491-492 spisa predmeta) proizlazi da se istu tereti za kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97. i kazneno djelo pomaganja u primanju mita iz čl. 347. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/97. Ovaj drugostupanjski sud pregledao je i preslušao videosnimku prvog ispitivanja N. G. M., koja se nalazi na listu 498 spisa predmeta i koja je sastavni dio zapisnika o prvom ispitivanju N. G. M. broj K-DO-94/12 od 7. prosinca 2012. godine (listovi 493-497 spisa predmeta) te je utvrdio da je N. G. M. prije početka ispitivanja od strane zamjenice županijskog državnog odvjetnika D. P., koja je tada obavljala poslove zamjenice Ravnatelja USKOK-a, uručena prethodno navedena pisana pouka o pravima koja joj je potom i pročitana. Dakle, prije početka prvog ispitivanja N. G. M. je i usmeno i u pisanom obliku poučena da se tereti za kaznena djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97. i čl. 347. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/97., a na upravo ta kaznena djela, za koja je ona potom i optužena, odnosi se i zapisnik o njezinom prvom ispitivanju (navodi zamjenice županijskog državnog odvjetnika D. P., koja je tada obavljala poslove zamjenice Ravnatelja USKOK-a: „utvrđeno postojanje osnova sumnje da ste počinili navedena kaznena djela kako sam vam predočila i kako je to navedeno u pouci o pravima“ – od 15:28 do 15:34 min. audiovideo zapisa prvog ispitivanja N. G. M.). Uzevši, dakle, u obzir sve izneseno, okolnost što je, kako to ističe optuženi M. M. u svojoj žalbi, na 4. stranici zapisnika o prvom ispitivanju N. G. M. konstatirano „Utvrđuje se da se okrivljeniku predočava da je protiv njega...podnijela kaznenu prijavu...da je počinio kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333. st. 5. KZ-a i podvođenja iz čl. 195. st. 2. KZ-a...“ nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost zapisnika o prvom ispitivanju N. G. M. broj K-DO-94/12 od 7. prosinca 2012. godine.
Optuženi M. M. u svojoj žalbi nadalje ističe da je pretraga njegovog ureda provedena nezakonito, zbog čega su onda nezakoniti dokazi i zapisnik o toj pretrazi i sve ono što je tada pronađeno i oduzeto. Ovo stoga što je ta pretraga, a kako to proizlazi i iz samog zapisnika o istoj, obavljena na temelju naloga suca istrage koji je izdan za pretragu njegovog doma.
Što se tiče istaknutih žalbenih tvrdnji, treba navesti sljedeće. Iz spisa predmeta proizlazi da je sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu isti dan, odnosno 5. prosinca 2012. godine izdao dva naloga za pretragu – nalog broj Kir-Us-651/12 (za pretragu osobe, doma i drugih prostorija te pokretnih stvari), koji se nalazi na listovima 99 do 100 spisa predmeta, i nalog broj Kir-Us-652/12 (za pretragu poslovnog prostora), koji se nalazi na listovima 118 do 119 spisa predmeta. Oba ova naloga uručena su M. M. 6. prosinca 2012. godine (preslika dvije dostavnice na listu 98 spisa predmeta). Iz stanja spisa predmeta nadalje proizlazi da je najprije obavljena pretraga doma i drugih prostorija, a potom pretraga poslovnog prostora. Naime, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija (listovi 101 do 109 spisa predmeta) proizlazi da je pretraga na adresi u Z., …, u stanu u obiteljskoj kući na 1. katu, na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-651/12 od 5. prosinca 2012. godine, koji je predan M. M. 6. prosinca 2012. godine u 9,35 sati započeta toga dana u 10,10
I Kž-Us 101/2018-4
sati, a završena je u 16,08 sati. Nadalje, iz zapisnika o pretrazi poslovnog prostora (listovi 120 do 126 spisa predmeta) proizlazi da je pretraga na adresi u Z., …, u uredu na 2. katu, u sobi broj … započeta 6. prosinca 2012. godine u 18,25 sati, a završena je u 21,00 sat. Premda je u naslovu ovog potonjeg zapisnika navedeno da se radi o zapisniku o pretrazi doma i drugih prostorija, očito je da se isti zapravo odnosi na pretragu poslovnog prostora. Naime, osim što je pretraga doma i drugih prostorija M. M. obavljena već ranije na drugoj adresi, iz naznake adrese u ovom potonjem zapisniku očito je da se isti odnosi na pretragu poslovnog prostora. Točno je da je, kako to tvrdi optuženi M. M. u svojoj žalbi, u zapisniku o pretrazi poslovnog prostora navedeno da se ta pretraga obavlja na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-651/12 od 5. prosinca 2012. godine koji je predan M. M. 6. prosinca 2012. godine u 9,35 sati, dakle onog naloga koji se po broju odnosi na pretragu doma, a koja je već ranije obavljena. Međutim, to nikako ne znači, kako to nadalje nastoji prikazati ovaj žalitelj, da je pretraga poslovnog prostora kojim se koristio M. M. doista i obavljena na temelju naloga izdanog za pretragu doma. Naime, kao što je već prethodno navedeno, sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu je istoga dana izdao dva naloga brojeva u nizu (Kir-Us- 651/12 – za pretragu doma i drugih prostorija i Kir-Us-652/12 – za pretragu poslovnog prostora), koji su M. M. predani 6. prosinca 2012. godine, nakon čega se pristupilo pretragama prostora za koje su nalozi bili izdani i predani žalitelju. Stoga pogrešno navođenje jedne znamenke u broju naloga suca istrage za pretragu poslovnog prostora u zapisniku o toj pretrazi predstavlja očitu omašku u pisanju te nije od utjecaja na zakonitost samog tog zapisnika, a slijedom toga ni pretrage poslovnog prostora, kao ni ostalih dokaza do kojih se došlo tom pretragom. Prema tome, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima optuženog M. M., pravilno odlučio odbivši kao neosnovan prijedlog za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza zapisnika o pretrazi poslovnog prostora.
Osporavajući zakonitost zapisnika o ispitivanju svjedokinje M. H.-R. od 18. listopada 2013. godine, optuženi M. M. u svojoj žalbi ističe da je M. H.-R. ispitana u svojstvu svjedoka u kojem smislu su joj i dana upozorenja prema ZKP/08., da bi joj nakon iskaza sačinjenog na približno jednoj stranici od strane zamjenice Ravnateljice USKOK-a bili predočeni fotoelaborat i fotodokumentacija u elektronskom obliku koji se odnose na fotografiranje umjetničkih slika u stanu žalitelja na koje je ona dala procjenu tržišne vrijednosti iako od strane USKOK-a nije bio donesen nalog za vještačenje niti su njoj bila dana upozorenja koja se obavezno moraju dati vještaku niti je ona potom sačinila vještački nalaz i mišljenje. Štoviše, sama M. H.-R. jasno je rekla da nije licencirani vještak za takvu vrstu vještačenja. Unatoč svim tim nedostacima, procjenu tržišne vrijednosti tih slika potom je, očito na zahtjev USKOK-a, kao takvu prihvatio i knjigovodstveno-financijski vještak kada je utvrđivao vrijednost imovine obitelji M., zbog čega je onda, kako to tvrdi ovaj žalitelj, nezakonit dokaz i nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka.
Međutim, ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. H.-R. od 18. listopada 2013. godine (listovi 2502-2507 spisa predmeta) ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prilikom ispitivanja imenovane svjedokinje u svemu postupljeno sukladno odredbama ZKP/08. o ispitivanju svjedoka, a sam zapisnik ima sve potrebne elemente propisane ZKP/08., dok okolnost što je ta svjedokinja, a nakon što joj je od strane zamjenice Ravnateljice USKOK-a predočena fotodokumentacija umjetničkih slika iz stana optuženog M. M. u elektronskom i fizičkom obliku (za što također nije bilo nikakve zapreke) dala svoju ocjenu vjerodostojnosti i tržišne vrijednosti tih slika nikako ne znači, kako
I Kž-Us 101/2018-4
to tvrdi optuženi M. M. u svojoj žalbi, da je M. H.-R. u tom dijelu obavljala vještačenje za koje nije bila ovlaštena.
Što se tiče pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, dipl. oec. M. V. (listovi 4356-4390 spisa predmeta), isti je izradila osoba koja je ispunjavala sve uvjete za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka propisane člankom 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine", broj 88/08., 8/09., 126/11. i 120/12.) i u odnosu na koju nije postojao nijedan od razloga za izuzeće, odnosno otklon od obavljanja te dužnosti propisanih čl. 311. u svezi s čl. 37. i 32. ZKP/08., i to na temelju naloga USKOK-a koji je izdan sukladno čl. 309. st. 1. ZKP/08. Okolnost što je ovaj vještak u svoj pisani nalaz i mišljenje uvrstio i specifikaciju sa procijenjenom tržišnom vrijednošću 68 umjetničkih slika zatečenih u stanu optuženog M. M. prilikom obavljanja pretrage 6. prosinca 2012. godine, a koja specifikacija je izvršena od strane svjedokinje M. H.-R., ne čini nezakonitim pisani nalaz i mišljenje tog vještaka. Uz sve ono što je već prethodno navedeno u pogledu ocjene ovog drugostupanjskog suda o zakonitosti zapisnika o ispitivanju svjedokinje M. H.-R. od 18. listopada 2013. godine, zbog čega onda ni pisani nalaz i mišljenje ovog vještaka nisu nezakoniti dokaz u smislu odredbe čl. 10. st. 1. toč. 4. ZKP/08., ovdje još treba navesti da je zadatak vještaka da utvrdi sve važne činjenice za koje ima stručno znanje, i to na temelju objektivno utvrđenih podataka ili na temelju pretpostavki na koje je upućen nalogom za vještačenje, time da je on dužan razmotriti spis predmeta te iz njega upotrijebiti sve podatke koji su mu potrebni za izradu nalaza i onda kada u nalogu za vještačenje ne bi bile navedene sve okolnosti na koje je potrebno provesti vještačenje.
Žalitelj, očito nezadovoljan utvrđenjima koja proizlaze iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje M. H.-R. od 18. listopada 2013. godine te pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, dipl. oec. M. V., zapravo ističe prigovore činjenične naravi nastojeći tako dovesti u sumnju vjerodostojnost ovih dokaza. Međutim, to je sasvim drugo pitanje o kojemu će prvostupanjski sud voditi računa prilikom ocjene dokazne snage činjenica koje proizlaze iz tih dokaza, kako je to, uostalom, pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
Konačno, ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje optuženog M. M. da su nezakoniti i svi oni dokazi koji su pribavljeni od strane zamjenica Ravnatelja USKOK-a Ž. P. O. i I. Š. J. budući da iste nisu imale potrebne godine radnog staža za radno mjesto zamjenica ravnatelja USKOK-a propisane Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine", broj 76/09., 116/10., 145/10. 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17. – dalje u tekstu: ZUSKOK).
Budući da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu ove pravne problematike već očitovao u više ranijih odluka, među kojima je i odluka I Kž-Us 8/2018 od 10. travnja 2018. godine, na koju se u obrazloženju pobijane odluke pravilno pozvao i prvostupanjski sud, to se ovdje upućuje na te razloge pa se ti razlozi u ovoj odluci neće ponavljati zbog čega se i argumentacija ovog žalitelja prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda temelji na pogrešnom tumačenju odredaba ZUSKOK-a. Samo je potrebno navesti da je ovlaštenje zamjenica općinske državne odvjetnice Ž. P. O. i I. Š. J. za postupanje u konkretnom predmetu kao zamjenica Ravnatelja USKOK-a utemeljeno na pravilnoj primjeni odredbe čl. 11. st. 1. ZUSKOK-a. Kako je ovdje riječ o privremenom
I Kž-Us 101/2018-4
upućivanju na rad u USKOK, kao uvjet za to nisu propisane godine radnog staža (za razliku od raspoređivanja na rad u USKOK u smislu odredbe čl. 8. st. 1. ZUISKOK-a).
Premda je optuženi M. M. u pravu kada u svojoj žalbi upire na to da se prvostupanjski sud, donoseći pobijano rješenje, nije očitovao o svim njegovim prijedlozima za izdvajanje pojedinih dokaza kao nezakonitih, a koji prijedlozi su sadržani u njegovim pisanim podnescima kod kojih je on ostao i na raspravi 22. listopada 2018. godine, ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost ovdje pobijane odluke prvostupanjskog suda. Nema, naime, zapreke da prvostupanjski sud o tim preostalim prijedlozima za izdvajanje dokaza kao nezakonitih odluči posebnim rješenjem. Osim toga, ni optuženik nije vremenski ograničen u svom pravu da ponovno predloži izdvajanje tih dokaza.
S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih optuženici M. M. i R. B. pobijaju prvostupanjsko rješenje te da pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2018. godine
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Martina Setnik, v.r.
Miroslav Šovanj, v.r.