I Kž-Us-2/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 2/12-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 343. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98-ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05-ispravak, 71/06, 110/07 i 152/08 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama opt. B. P. i opt. V. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. listopada 2011. broj K-US-49/10, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2015., u nazočnosti opt. B. P.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. B. P. i opt. V. M. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivima opt. B. P. zbog kaznenog djela iz čl. 343. st. 1. KZ/97, a opt. V. M. zbog kaznenog djela iz čl. 343. st. 4. KZ/97, sve činjenično opisano u toč. 1) izreke te presude, te opt. B. P. zbog kaznenog djela iz čl. 343. st. 2. i 3. KZ/97 i opt. Ž. M. J. zbog kaznenog djela iz čl. 343. st. 5. KZ/97 činjenično opisano u toč. 2) izreke te presude, pa je opt. B. P. za djelo opisano pod toč. 1) izreke po čl. 343. st. 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2) po čl. 343. st. 3. KZ/97 utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, te je na temelju čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Opt. V. M. je po čl. 343. st. 4. KZ/97, za kazneno djelo pod toč. 1) izreke osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa mu je po čl. 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda, te određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž-Us 2/12-6

Opt. Ž. M. J. je po čl. 343. st. 5. KZ/97, za kazneno djelo pod toč. 2) izreke osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu je po čl. 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda, te određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), opt. B. P., opt. V. M. i opt. Ž. M. J. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka svaki u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn, te opt. B. P. troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 1.476,00 kn, informatičkog vještačenja i sudskog vještaka za albanski jezik u iznosu od 8.367,00 kn, a opt. V. M. troškove informatičkog vještačenja i sudskog vještaka za albanski jezik u iznosu 8.367,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. B. P. osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. B. P. žalbu je podnijela i po branitelju Z. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11., te st. 2. i 3. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, a podredno preinači na način da se optuženica oslobodi za inkriminirana kaznena djela, odnosno preinači na način da se optuženici izrekne uvjetna osuda, te da se oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka. Žalbom je zatraženo da se o sjednici vijeća obavijesti optuženicu i njezinog branitelja.

Opt. V. M. žalbu je podnio po branitelju K. K., odvjetniku iz Z., zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi naknade troškova kaznenog postupka.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu opt. B. P. u žalbi u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća obaviješteni su opt. B. P. i njezin branitelj Z. V., odvjetnik u Z., te državni odvjetnik. Sjednici vijeća nazočila je opt. B. P., dok na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani branitelj optuženice i državni odvjetnik, pa je u odnosu na njih sjednica održana u njihovoj odsutnosti prema čl. 475. st. 5. ZKP/08.

Kako su žalbe opt. B. P. i njezinog branitelja podnesene dijelom iz istih zakonskih osnova, razmatrane su kao jedinstvena žalba te optuženice.

Žalba opt. B. P. i opt. V. M. nisu osnovane.

I Kž-Us 2/12-6

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka opt. B. P. nalazi u navodu da je obrazloženje pobijane presude glede odlučnih činjenica u znatnoj mjeri proturječno samom sebi, odnosno, da uopće nema razloga o odlučnim činjenicama te je nerazumljivo i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

Suprotno tim žalbenim prigovorima, između izreke presude kao i obrazloženja prvostupanjske presude, te unutar obrazloženja presude nema proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica, a niti onih koje se žalbom nastoje dovesti u pitanje. Naprotiv prvostupanjski je sud za sve činjenice koje neposredno utječu na primjenu zakona, tj. odlučne činjenice, potpuno i određeno naveo iz kojih razloga ih uzima kao dokazane dajući valjane i dostatne razloge kojima se rukovodio pri rješavanju svih relevantnih pitanja, a što je sve jasno i razumljivo obrazložio, kako u odnosu na toč. 1) tako i toč. 2) izreke presude. Tako utvrđene odlučne činjenice su izložene bez ikakve proturječnosti u činjeničnom i zakonskom opisu izreke, te u obrazloženju presude što je sve utemeljeno na, po sudu prvog stupnja pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, pa istaknuta bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nije ostvarena.

U pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, žaliteljica ukazuje na činjenicu da je sud odbio razmatrati o nezakonitostima mjera provođenja posebnih dokaznih radnji, iako je to bio dužan po službenoj dužnosti.

Neosnovano se u žalbi optuženice ističe postojane navedene bitne povrede, jer se pobijana presuda suprotno žalbi ne temelji na nezakonitim dokazima. Sve dokazne radnje, odnosno mjere nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i SMS poruka, te sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu, provedene su na temelju zakonitog naloga istražnog suca od 30. studenoga 2009. i 5. siječnja 2010., u kojim nalozima je sadržano i dostatno obrazloženo iz kojih razloga je pojedini nalog izdan. Stoga, dobiveni podaci razgovora između opt. P. i njezine sestre S. P., te opt. P. i opt. M. opisani na str. 31-34 su pribavljeni na zakonit način, o čemu je potpuno i dostatno obrazložio i sud prvog stupnja na str. 20., a što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 žaliteljica nalazi u tvrdnji da je sud povrijedio pravo njezine obrane odbijanjem dokaznih prijedloga za ispitivanje svjedoka Ž. K. neposredno nadređenog optuženici, te svjedokinje S. Š., na okolnosti njenog stvarnog utjecaja i mogućnosti da utječe na bilo koga u strukturi Ministarstva unutarnjih poslova. Time je onemogućeno izvođenje dokaza o činjenicama koje su ostale sporne, a što je zasigurno utjecalo na presudu.

Suprotno tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud ispravno na temelju čl. 421. st. 2. toč. 3. ZKP/08 odbio prijedlog da se ispitaju navedeni svjedoci, budući su okolnosti na koje su ti svjedoci predloženi, a to su poslovi koje je optuženica obavljala u Ministarstvu unutarnjih poslova, kao i okolnosti vezane za predmete i intervencije optuženice, u dovoljnoj mjeri utvrđene već izvedenim dokazima u tijeku postupka što je i obrazloženo u pobijanoj presudi. Stoga, nije povrijeđeno pravo obrane optuženice, jer neizvođenje predloženih dokaza nije utjecalo, niti je moglo utjecati na presudu, pa istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

I Kž-Us 2/12-6

Budući istaknute bitne povrede iz žalbe optuženice nisu počinjene, niti je ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio da bi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalba optuženice zbog bitne povrede neosnovana.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, optuženica smatra da ga je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio kada je zaključio da je iskorištavala svoj službeni položaj, a da pritom nije proveo niti jedan dokaz o tome kakav je njezin položaj kao policijske službenice za pravne i inspekcijske poslove zapravo bio. Posebno ističe da je potpuno pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da optuženica uopće nije radila na pravnim i inspekcijskim poslovima, već je temeljem rješenja samo raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za upravne i inspekcijske poslove.

Ispitujući u tom smislu razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud i istaknute prigovore u žalbi optuženice, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da optuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud, na temelju pravilne ocjene obrane opt. B. P., opt. V. M., te opt. Ž. M. J., rezultata posebnih dokaznih radnji, sadržaja bilješki sačinjenih u predmetima povodom zahtjeva A. A., A. V., F. P., N. L., K. P., kao i ostalih dokaza navedenih u pobijanoj presudi, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice kaznenih djela opisanih u toč. 1) i 2) izreke presude za koje je optuženica s pravom oglašena krivom. Za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio je valjane i uvjerljive razloge utemeljene na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu opt. P. u kojoj je iskazala da nikada od nikoga nije tražila da nešto izričito požuri, te da od opt. M. nije primila 80.000,00 kn u cilju da bi požurivala rješavanje predmeta, već da je od opt. M. zapravo posuđivala novac koji mu je i vratila. Ovo iz razloga što je takva obrana optuženice u suprotnosti sa bitnim dijelom obrane opt. M., kao i rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji. Prema rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji razvidno je da je opt. P. sa opt. M. razgovarala i razmjenjivala SMS poruke vezane za navedene predmete, a za koje je taj optuženik bio zainteresiran. Iz sadržaja tih razgovora proizlazi da opt. P. govori o požurivanju predmeta, da prima novac od opt. M., a koji govori o novčanim iznosima koje treba dati opt. P. za pojedine predmete. Osnovano je, nadalje, sud prvog stupnja prihvatio kao vjerodostojnu obranu opt. M. u dijelu u kojem je iskazao da je opt. P. dao 60.000,00 kn odnosno 70.000,00 kn na ime požurivanja predmeta i da joj je još dao svoj novac u iznosu 20.000,00 kn. Sagledavajući stoga sadržaje navedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je u vremenu od druge polovice 2009. pa do 30. siječnja 2010. opt. P. kao policijska službenica za pravne i inspekcijske poslove u Upravi za upravne i inspekcijske poslove Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske primila za osobnu korist od opt. V. M. najmanje 80.000,00 kn, a sve kako bi iskorištavanjem svog radnog mjesta policijskog službenika požurivala rješenja predmeta u ministarstvu, policijskim upravama i na Upravnom sudu, a u predmetima u kojima su stranke podnijele zahtjeve za privremene

I Kž-Us 2/12-6

boravke, stalne boravke, državljanstva, sve pobliže navedeno u činjeničnom opisu toč. 1) izreke pobijane presude. Na temelju navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je optuženica iskoristila svoj službeni položaj koji je imala kao policijska službenica kako bi požurivala rješavanje navedenih predmeta te u tom posredovala, a za što je primala novac. Stoga je u takvom ponašanju postupanju optuženice sud osnovano utvrdio sve zakonske elemente kaznenog djela protuzakonitog posredovanja iz čl. 343. st. 1. KZ/97, za koje je proglašena krivom.

Ispravno također sud u pobijanoj presudi polazi od toga da nije sporno da je opt. P. obavljala poslove policijske službenice, sa ovlastima kako su one već opisane pod toč. 1. izreke, te da je opt. Ž. M. J. Upravi za materijalno financijsko poslovanje MUP-a, kao zakupodavcu podnio zamolbu 8. prosinca 2009. za promjenu zakupoprimca sa društva „J.“ d.o.o. na društvo Lj. u. A. Nadalje pravilno se u presudi uzima da iz dijela obrane opt. P. i iskaza svjedoka J. B., A. M., M. V. i N. B. nesporno proizlazi da je vezano za predmet društva „J.“ opt. P. kontaktirala u MUP-u J. B. i A. M.. U tom dijelu prvostupanjski sud opravdano ocjenjuje kao neuvjerljivu tvrdnju opt. P. da je sa A. M. i J. B. kontaktirala samo radi informacije o tome što sve treba za nastavak zakupa poslovnog prostora od strane opt. Ž. M. J.

Naime, iz obrane opt. M. proizlazi da ga je opt. P. prva nazvala, te mu rekla da ima šanse da se to riješi, ali da će se još propitati, te da pošalje zahtjev i da ga naslovi na ruke J. B. Na temelju takve obrane opt. M., povezujući je sa iskazima svjedoka M. V., A. M. i J. B., iz njihovog međusobnog odnosa, prvostupanjski sud osnovano utvrđuje da je opisano postupanje opt. P. i da su radnje koje je poduzela, njihov vremenski slijed, te načina poduzimanja imale za cilj da se udovolji zamolbi opt. Ž. M. J., te da se ista pozitivno riješi. Iz razgovora od 23. prosinca 2009. u 14,28 sati i 7. siječnja 2010. u 10,00 sati, te dijela obrane opt. M. sud ispravno zaključuje da je opt. P. u dva navrata i to: 23. prosinca 2009. i 7. siječnja 2010. od opt. M. primila svaki put 14.500,00 kn. To primanje novca ukazuje na zaključak da je opt. P. sa A. M. i J. B. koji su bili ovlašteni za prikupljanje podataka o konkretnom predmetu kontaktirala upravo kako bi koristeći svoj službeni položaj policijske službenice ishodila da se udovolji zamolbi opt. M., te u tome posredovala za što je primila navedene iznose novca. Pritom sud također opravdano ocjenjuje da okolnost što nitko od ispitanih svjedoka ne tereti opt. P. u smislu da je tražila da se udovolji zamolbi opt. M. ne dovodi u sumnju činjenična utvrđenja opisana u toč. 2) izreke pobijane presude.

Stoga, suprotno prigovorima iz žalbe optuženice, prvostupanjski je sud proveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica što neposredno utječu na primjenu materijalnopravnih odredbi, te na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza dovodeći ih u vezi s obranom optuženika izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenih djela od strane optuženice opisanih u toč. 1) i 2) izreke presude, kao i njezinoj kaznenoj odgovornosti. Za to je u obrazloženju presude, posebno na str. 36-40 dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji žalbom opt. P. nisu dovedeni u sumnju. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio i kazneni zakon kada je zaključio da se u ponašanju i postupanju optuženice stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela opisanih u toč. 1) i 2) izreke za koja ju je s pravom oglasio krivom. Stoga žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

I Kž-Us 2/12-6

Iako opt. P. u uvodu žalbe naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, sadržajno tu osnovu ne obrazlaže, nego je posredno veže uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

Nije osnovana žalba optuženice niti zbog odluke o kazni.

Ispitujući žalbene navode u pogledu odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i ispravno vrednovao sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ/97 odlučne za proces individualizacije kazne. Pritom je odgovarajući značaj dao kako utvrđenim olakotnim tako i utvrđenim otegotnim okolnostima, zbog čega njihova preocjena nije osnovana. Suprotno navodima žalbe, sud je pravilno kao otegotno cijenio da je optuženica bila službena osoba od koje se u javnosti očekuje osobito izražena obaveza na zakonito postupanje i čuvanje povjerenja koje javnost ima u institucije državne vlasti, pa time istaknuta okolnost nije dvostruko vrednovana, kako se to neosnovano ističe u žalbi optuženice. S druge strane sud ispravno kao olakotno optuženici uzima da je osoba srednje životne dobi koja do sada nije osuđivana za bilo koji oblik protupravnog ponašanja.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu svojstva ličnosti optuženice, njezin prijašnji život, te socijalne prilike, pri čemu i ciljeve opće i specijalne prevencije, pojedinačno utvrđene kazne zatvora za djela opisana u toč. 1) i 2), kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u konkretnom slučaju su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerene kako težini počinjenih djela tako i osobi optuženice kao počinitelja tih djela, te podobne da u potpunosti ostvare sve svrhe kažnjavanja propisane u čl. 50. i čl. 6. KZ/97.

Budući su tijekom postupka nastali faktični troškovi za provedeno sudsko-medicinsko vještačenje, informatičko vještačenje i sudskog vještaka za albanski jezik, prvostupanjski sud je osnovano obvezao opt. P. da djelomično naknadi te troškove u iznosima kako su oni specificirani u pobijanoj presudi. Naime, optuženica je pobijanom presudom proglašena krivom pa su stvarni efektivni troškovi ispravno određeni na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, kao i trošak paušala u iznosu od 3.000,00 kn, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženice, a plaćanjem kojih troškova neće doći u pitanje njeno uzdržavanje. Međutim, ukoliko se imovinske prilike optuženice u trenutku izvršenja odluke o troškovima bitno promijene, predsjednik prvostupanjskog vijeća je na obrazloženi zahtjev, posebnim rješenjem može osloboditi od dužnosti plaćanja troškova. Stoga, žalba opt. P. zbog odluke o troškovima postupka nije osnovana.

U odnosu na troškove kaznenog postupka prema opt. V. M., treba naglasiti da je sud prvog stupnja optuženika osnovano obvezao na naknadu efektivnog troška za informatičko vještačenje i troškove vještaka za albanski jezik u iznosu od 8.367,00 kn, jer su ti troškovi faktično nastali tijekom postupka, kao i na naknadu paušalne svote od 3.000,00 kn, koja je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike tog optuženika, a plaćanjem kojih troškova neće doći u pitanje njegovo uzdržavanje niti osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati. Suprotno žalbi opt. M., dosuđeni efektivni trošak ne odnosi se na troškove predviđene u čl. 145. st. 5. ZKP/08, (ispravno čl. 145. st. 6. ZKP/08) kako se to pogrešno nastoji prikazati u žalbi tog optuženika, radi čega njegova žalba zbog odluke o troškovima kaznenog postupka nije osnovana.

I Kž-Us 2/12-6

Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

Zagreb, 18. ožujka 2015.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.