Uzz-8/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja P. K. iz B., protiv rješenja tuženog Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske klasa: UP/II-350-05/03-02/0651, ur.broj: 531-04/2-1-03-2 od 28. svibnja 2003., radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Uz-DO-13/08 od 21. veljače 2008., protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6350/03 od 29. studenog 2007., u sjednici održanoj 07. srpnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedUzz-8/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Primjena podzakonskih propisa kojima se utvrđuje prostorni plan, a koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja o zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole, nije u suprotnosti s ustavnim načelom po kojem propisi ne mogu imati povratno djelovanje (čl. 89. st. 4. Ustava).
Full text
Broj: Uzz 8/08-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja P. K. iz B., protiv rješenja tuženog Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske klasa: UP/II-350-05/03-02/0651, ur.broj: 531-04/2-1-03-2 od 28. svibnja 2003., radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Uz-DO-13/08 od 21. veljače 2008., protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6350/03 od 29. studenog 2007., u sjednici održanoj 07. srpnja 2009.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava te se preinačuje presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6350/03 od 29. studenog 2007. i sudi:
Tužba se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Naprijed navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske uvažena je tužba tužitelja te je poništeno u uvodu ove presude navedeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava Supetar od 05. svibnja 2003., a tim prvostupanjskim upravnim aktom odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju poljske kućice na katastarskoj čestici zemljište 795/1/2/3 k.o. B..
Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se zahtjev prihvati, pobijana presuda preinači i tužba odbije.
Odgovor na zahtjev nije podnesen.
Zahtjev je osnovan.
Predmetni zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole odbijen je iz razloga što je nakon podnošenja zahtjeva stupio na snagu Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije prema kojem nisu postojali uvjeti za izdavanje zatražene dozvole.
U odnosu na temeljno sporno materijalnopravno pitanje koji prostorni plan treba primijeniti pri odlučivanju za izdavanje lokacijske dozvole; onaj koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva ili onaj koji je na snazi u vrijeme odlučivanja o zahtjevu, upravna tijela zauzela su pravno stajalište da se primjenjuje prostorni plan koji je na snazi u vrijeme odlučivanja o zahtjevu.
Suprotno tome, Upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da se u upravnom postupku primjenjuju podzakonski propisi koji su na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka i da su zbog toga upravna tijela bila dužna zahtjev tužitelja ocijeniti prema odredbama Prostornog plana otoka Brača na temelju kojeg je zahtjev podnesen, a te odredbe su u suprotnosti s odredbama Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije koje se odnose na utvrđenje uvjeta za izgradnju poljskih kućica i gospodarskih građevina.
U zahtjevu za zaštitu zakonitosti osnovano se navodi da takvo pravno shvaćanje Upravnog suda nije prihvatljivo.
Primjena podzakonskih propisa kojima se utvrđuje prostorni plan, a koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja o zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole, nije u suprotnosti s ustavnim načelom po kojem propisi ne mogu imati povratno djelovanje (čl. 89. st. 4. Ustava).
Novi se propis ne može primjenjivati na pravne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, ali samim podnošenjem zahtjeva da mu se izda lokacijska dozvola tužitelj nije stekao pravo niti je nastala obveza upravnog tijela da mu izda lokacijsku dozvolu. Ne radi se o stečenom pravu koje se ne bi moglo dovoditi u pitanje novim podzakonskim propisom ni o obveznom odnosu kod kojeg se prava i obveze stranaka prosuđuju prema materijalnopravnim propisima koji su bili u primjeni u vrijeme nastanka takvog odnosa.
Između tužitelja kao stranke u upravnom postupku i upravnog tijela nastao je odnos u kojem on ima pravo zahtijevati da se odluči o njegovom zahtjevu (ali nije stekao pravo na točno određenu odluku – u ovom slučaju rješenje kojim se izdaje lokacijska dozvola), upravno tijelo ima obvezu odlučiti o zahtjevu. Upravno tijelo je pritom u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91) upravnu stvar dužno rješavati na temelju zakona i drugih propisa te općih akata, ustanova i drugih pravnih osoba koje one donese na temelju javnih ovlasti.
Prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04) svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređenja i lokacijskom dozvolom, a lokacijska dozvola je prema čl. 2. toga članka upravni akt koji se izdaje temeljem dokumenta prostornog uređenja te posebnih zakona i propisa donesenih na osnovu tih zakona. Lokacijska dozvola se ne može, dakle, izdati suprotno dokumentima prostornog uređenja. Dokument prostornog uređenja užeg područja mora biti usklađen s dokument prostornog uređenja šireg područja (čl. 30. Zakona o prostornom uređenju), a Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije je dokument prostornog uređenja šireg područja u odnosu na Prostorni plan otoka Brača.
Prema odredbi čl. 26. st. 6. Zakona o prostornom uređenju u slučaju međusobne neusklađenosti dokumenata prostornog uređenja užega područja s dokumentom prostornog uređenja šireg područja lokacijska se dozvola izdaje na temelju dokumenta prostornog uređenja šireg područja.
Konačno, odredbom čl. 273. Odluke o donošenju Prostornog plana Splitsko- dalmatinske županije propisano je da sve odredbe prostornih planova uređenja općina i gradova užeg područja koje se u suprotnosti s odredbom iz te Odluke (a Poslovni plan Splitsko-dalmatinske županije sastavni je dio Odluke), ne primjenjuju se i prema istima se ne mogu izdavati izvodi iz planova, lokacijske dozvole i lokacijske dozvole s pravom građenja. Budući je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je odredba čl. 50. Prostornog plana otoka Brača u suprotnosti s odredbama Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, a to utvrđenje prihvaća i Upravni sud Republike Hrvatske, valjano su postupila upravna tijela kada su odbili tužitelju izdati lokacijsku dozvolu.
Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti je uvažen te je na temelju odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) pobijana presuda preinačena.
U Zagrebu, 07. srpnja 2009.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.