Rev-237/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-237/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. d.d. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 4. rujna 1998. godine broj Gž- 572/98, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. prosinca 1997. godine broj P-286/95, u sjednici održanoj 27. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Prihvaća se djelomično revizija tuženika, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 4. rujna 1998. godine broj Gž-572/98 i presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. prosinca 1997. godine broj P-286/95 u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka, tako da se odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kn (preko iznosa od 60.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove cijelog postupka u iznosu od 1.745,00 kn u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici 63.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate uz naknadu parničnih troškova od 7.410,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je djelomično žalba tužiteljice i odbijena žalba tuženika, tako da je prvostupanjska presuda preinačena i tuženik obvezan platiti tužiteljici ukupno 70.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. prosinca 1997. godine do isplate, dok je višak tužbenog zahtjeva odbijen, a tuženik je obvezan i na naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.500,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka glede odluke o troškovima, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvog stupnja ili preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno smanjenje dosuđenog iznosa.

Odgovori na reviziju nisu podneseni, niti se o izjavljenim revizijama izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda na koju opisno upućuju navodi revizije tuženika tvrdnjom da mu je onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP), a na koju je pobijanom presudom pravilno odgovoreno ukazivanjem na zakonito postupanje prvostupanjskog suda.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica zbog dugogodišnje izloženosti utjecaju azbestne prašine na poslovima koje je radila kod tuženika oboljela od profesionalne bolesti azbestoze pluća u početnom stadiju,

- da tužiteljica ne boluje od drugih bolesti koje utječu na funkciju disanja,

- da je zbog smanjenog rada pluća i postojanja kontinuiranog nadražajnog kašlja koji je zimi učestaliji, te čestih osjećaja nedostatka zraka, tužiteljici smanjena životna aktivnost za 30%,

- da se radi o bolesti koja se razvija i nakon prestanka izloženosti štetnim utjecajima azbesta i azbestne prašine i može dovesti do najtežih posljedica (rak pluća),

- da kod tužiteljice postoji kontinuirana bol lakšeg stupnja u miru, a pri najmanjem opterećenju bol je srednje teška i traje dok traje i napor,

- da tužiteljica trpi i strah blagog intenziteta 8 tjedana godišnje, a srednjeg intenziteta 1-2 tjedna godišnje, koji će se u istom obliku i trajanju javljati i u buduće.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici.

Naime, prema odredbi čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86 i 26/93) poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu zbog profesionalnog oboljenja, ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti (viša sila, radnja ili djelovanje treće osobe i krivnja radnika).

Tuženik, dakle, odgovara po principu uzročnosti, pa kada je u postupku utvrđeno da je tužiteljica kao njegova radnica zbog rada u azbestnoj prašini profesionalno oboljela od azbestoze, tada postoji i odgovornost tuženika za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela i koju trpi kao posljedicu tog oboljenja. Tuženik nije dokazao postojanje nekog od razloga za isključenje njegove odgovornosti, niti se u reviziji poziva na takve razloge.

Osporavanjem utvrđenog stupnja oboljenja kod tužiteljice, postojanja fizičkih bolova, te tvrdnjom da postoje druga oboljenja koja su uzrokovala posljedice na plućima, tuženik pobija činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ocijenivši sve utvrđene okolnosti u smislu čl. 200. i 203. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da te okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike nematerijalne štete.

Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 203. ZOO. Naime, nematerijalna šteta koja se u određenom obliku trajno ili trajnije ispoljava predstavlja jednu štetu, tako da dosuđena naknada obuhvaća i pretrpljenu štetu i onu za koju je izvjesno da će prema redovnom tijeku stvari trajati i u budućnosti.

Time nije obuhvaćena nematerijalna šteta za koju nije izvjesno da će nastati u budućnosti, tako da svako pogoršanje zdravstvenog stanja u tom smislu predstavlja novu štetu.

Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su iznosi naknade prenisko odmjereni, ali je osnovan prigovor tuženika da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo dosuđenjem previsokih iznosa naknade nematerijalne štete.

Po ocjeni ovog suda, kada se imaju u vidu sve pravno relevantne okolnosti, osobito jačina i trajanje fizičkih boli i straha, opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavni oblici u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, kao i dob tužiteljice (rođena 1947. godine), tada iznosi od 11.000,00 kn za fizičke boli, 7.000,00 kn za strah i 42.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je tužiteljica trpjela i trpi.

Zbog toga je o reviziji tuženika u tom dijelu odlučeno na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačenjem pobijane presude i smanjenjem dosuđene naknade na navedene iznose, te odbijanjem tužbenog zahtjeva preko tih iznosa.

U ostalom dijelu o reviziji tuženika, kao i o reviziji tužiteljice u cijelosti, odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96).

Zbog preinačenja presude izmijenjen je razmjer uspjeha u sporu, pa uspjeh tužiteljice sada iznosi približno 40%. Troškovi tužiteljice koji se odnose na zastupanje, razmjerno postignutom uspjehu u sporu iznose 7.190,00 kn, a s troškovima vještačenja od 2.600,00 kn ukupno 9,790,00 kn. Tuženiku pripadaju troškovi zastupanja razmjerno njegovom uspjehu u sporu u iznosu od 7.445,00 kn, a s troškovima vještačenja od 600,00 kn ukupno 8.045,00 kn.

Nakon prijeboja tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici razliku u iznosu od 1.745,00 kn. U Zagrebu, 27. rujna 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.