Rev-750/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 750/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz R., koju zastupa Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženice P. T. iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., radi namirenja prodajom nekretnine u zalogu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 3029/2011-2 od 13. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1883/10 od 22. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Tuženica P. T. dužna je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice N. B. u iznosu 52.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. prosinca 1996. do isplate sudskom prodajom 1/2 suvlasničkih dijelova založene nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao k.č.br. 983 upisane u zk.ul. 1210 k.o. P. na koji 1/2 suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine je ustanovljeno pravo zaloga u korist pravnog prednika tužiteljice B. B., te namirenje tužiteljice iz ostvarene prodajne cijene uz naknadu prouzročenog parničnog troška sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženica P. T. dužna je tužiteljici N. B. nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 45.356,00 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, a djelomično uvažava žalba tuženice u odnosu na odluku o trošku parničnog postupka sadržanu u presudi i rješava:

„Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 39.356,00 kn, u roku od 15 dana“.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ističući da je „postavljeno pitanje važno za odluku u ovome sporu, jer su obje presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji posljedica pogrešnog stava u odnosu na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena ova revizija“, a o kojem je revizijski sud zauzeo shvaćanje.

Predložila je da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Sukladno čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te u smislu st. 2. čl. 382. ZPP odluka u sporu mora ovisiti o rješenju postavljenog pravnog pitanja.

Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, jer u protivnom revizija nije dopuštena.

Tuženica je u reviziji postavila sljedeće pitanje:

„Da li je u ovome spornom odnosu stranaka poštivan prvenstveni red upisa u zemljišnim knjigama i time pravilno utvrđeno tko je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu založnog prava u zemljišnim knjigama 22. srpnja 1996. bio vlasnik 1/2 dijela predmetnog stana, da li tuženica ili njen otac V. T.?“

U konkretnom slučaju, kada bi se i moglo uzeti da je istaknuto određeno pravno pitanje, treba reći da tuženica nije izložila razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, puka tvrdnja u reviziji “… da je u ovakvim predmetima revizijski sud već zauzeo stav sukladno izraženom stavu tuženice u ovoj reviziji“ nije dovoljna da bi opravdala podnošenje predmetne revizije.

Izložiti razloge u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP zbog kojih revidentica smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni treba u ovom slučaju shvatiti kao njezinu obvezu da iznese svoje argumente na temelju usporedne analize pravnog shvaćanja Vrhovnog suda (iz neke konkretne odluke koju je potrebno navesti) i pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda.

Kako u konkretnom slučaju nije ni navedena odluka revizijskog suda to treba zaključiti da tuženica u svojoj reviziji nije u smislu čl. 382. st. 3 ZPP izložila razloge zbog kojih bi njeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga, s obzirom da tuženica u predmetnoj reviziji nije određeno navela razloge zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, to nisu ostvarene procesne pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.