Revt-330/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Revt 330/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz P., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika „T. “ d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. K., N. B. i T. D., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i B., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 5546/11-3 od 21. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P - 871/09 od 8. travnja 2011., u sjednici održanoj 12. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 5546/11-3 od 21. ožujka 2012. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P - 871/09 od 8. travnja 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan isplatiti tužitelju iznos od 4.800. USA dolara u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (izreka pod I prvostupanjske presude). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 55.200. USA dolara s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (izreka pod II prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 26.687,16 kuna (izreka pod III prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod II prvostupanjske presude. Djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod I prvostupanjske presude koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos, dok je odlukom o troškovima postupka tužitelj obvezan isplatiti tuženiku iznos od 14.907,88 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Tužitelj, pozivom na već zauzeta shvaćanja ovog suda (Rev - 57/91, Rev - 1111/07, Rev - 1098/88), te nepodudarnost odluke drugostupanjskog suda s tim shvaćanjem, postavlja pitanje uzročno posljedične veze između posljedica zadobivenih ozljeda radom i trajnog gubitka profesije. Pri tom osnovano tužitelj ističe da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog suda po pitanju uzročno posljedične veze, čime je revizija tužitelja po tom pitanju dopuštena i osnovana.

U konkretnom slučaju tužitelj, pozivom na odredbu čl. 21. Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce iz 1996. godine (u daljnjem tekstu: NKU), od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu ugovorne naknade na iznijetom činjeničnom osnovu da je uslijed pretrpljenih ozljeda (smrzotina) za vrijeme rada na tuženikovom brodu (siječanj 1997.) postao nesposoban za daljnje obavljanje poslova pomorca.

Prema odredbi čl. 21. NKU, ako pomorac za vrijeme trajanja ugovora o radu (što uključuje i putovanje od njegova boravišta do broda i obrnuto) doživi nezgodu od čijih posljedica postane trajni invalid u određenom stupnju ili takva invalidnost nastane kao posljedica profesionalnog oboljenja, brodar će mu isplatiti naknadu sukladno utvrđenom stupnju invalidnosti (st. 1.). Odredbama st. 2. i 3. reguliran je način utvrđivanja pretrpljenog stupnja invalidnosti, te isplata naknade. No, kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, bez obzira na stupanj onesposobljenosti prema ovoj odredbi (st. 4.), ozljeda koja ima za posljedicu gubitak zanimanja odnosno struke, daje pomorcu pravo na potpuni iznos naknade u visini od 60.000. USA dolara. U smislu ove odredbe, gubitak zanimanja ili struke podrazumijeva okolnost fizičkog stanja koje onemogućava pomorcu da se vrati u službu na brodu prema nacionalnim i međunarodnim standardima i/ili kad je i na drugi način jasno da će stanje pomorca i u budućnosti onemogućiti njegovo vraćanje na odgovarajući posao, tj. službu na brodu.

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja za isplatu koju isti temelji na činjeničnom osnovu da je uslijed ozljeda zadobivenih radom na brodu izgubio daljnju mogućnost izvršavanja poslova svog zanimanja odnosno struke na brodu (gubitak profesije), cijeneći: - da je ozljeda za vrijeme rada na tuženikovu brodu prouzročila tužiteljevu trajnu onesposobljenost za daljnji rad na brodu u omjeru od 8%, - dok je u omjeru od 92% tužiteljeva onesposobljenost za daljnji rad na brodu prouzročena drugim ozljedama i bolestima koje nisu povezane s radom na brodu, te – utoliko da trajni gubitak profesije kod tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama radom na brodu.

Međutim, prema shvaćanju ovog suda, ocjena uzročne veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio radom na brodu kod tuženika i trajnog gubitka profesije kod tužitelja ne može se zasnivati samo na činjenici da posljedice ozljede koje je tužitelj pretrpio radom na brodu kod tuženika same po sebi predstavljaju invaliditet od 8% (dok je u omjeru od 92% tužiteljeva onesposobljenost za daljnji rad na brodu prouzročena drugim ozljedama i bolestima koje nisu povezane s radom na brodu), te utoliko da trajni gubitak profesije kod tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama radom na brodu. Naime, ako je tužitelj, iako djelomično narušenog zdravlja (zbog bolesti i drugih ozljeda koje nisu povezane sa radom na brodu kod tuženika) bio u mogućnosti obavljati poslove svoje profesije na brodu, ali je upravo zbog posljedica ozljeda na radu kod tuženika dalje onemogućen u obavljanju tih poslova, postoji odgovarajuća uzročna veza između zadobivenih ozljeda radom kod tuženika i gubitka profesije kod tužitelja. U ovim okolnostima bi posljedice ozljeda koje je tužitelj zadobio radom kod tuženika bile pravno relevantan uzrok gubitka njegove profesije i tako osnov za isplatu naknade predviđene NKU po tom osnovu. U navedenom, zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni uzročne veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio radom na brodu kod tuženika i trajnog gubitka profesije kod tužitelja, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili činjenicu je li tužitelj zbog djelomično narušenog zdravlja (zbog bolesti i drugih ozljeda koje nisu povezane sa radom na brodu kod tuženika) prije pretrpljene ozljede na radu kod tuženika bio u mogućnosti obavljati poslove svoje profesije na brodu, te tako, je li tužitelj upravo zbog posljedica ozljeda na radu kod tuženika (bez daljnjeg prekida uzročno posljedičnog slijeda) dalje onemogućen u obavljanju svoje profesije.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu utvrđene naprijed navedene odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, to nema uvjeta za preinaku, već je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.