II Kž-282/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 282/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.N. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 5. u vezi čl. 178. st. 2. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 8. rujna 1994. br. Kv-264/94 (K-234/94), u sjednici održanoj 3. listopada 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. K.N. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 12. st. 3. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, produljen je pritvor protiv opt. K.N. iz zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega vodi zbog krivičnih djela iz čl. 169. st. 5. u vezi čl. 178. st. 2. OKZRH i dr. Protiv tog rješenja žali se optuženik po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u odnosu na žalitelja i dalje postoje zakonski osnovi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, s obzirom da optuženik nema stalnog boravišta, te ne živi na adresi na kojoj je prijavljen, već je, prema navodima svoje obrane, neko vrijeme boravio u prostorijama Crvenog križa u Zagrebu, to imajući u vidu njegovu želju da prijeđe na trenutno okupirano područje Republike Hrvatske gdje mu se nalaze roditelji i braća, očigledno postoje okolnosti koje upozoravaju na opasnost od optuženikovog bjekstva, odnosno koje ukazuju da bi optuženik na slobodi, odlaskom na okupirano područje, mogao postati sudu nedostupan.

Isto tako, s obzirom na samu prirodu inkriminiranih krivičnih djela i činjenicu da je optuženik u tijeku postupka ponovno izrazio svoju namjeru da samovoljno napusti postrojbe Hrvatske vojske, postoje i takve osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on na slobodi ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Pri tome, u kontekstu naprijed navedenog, žalbom isticana okolnost dosadašnje neosuđivanosti optuženika, u konkretnom slučaju, nije od relevantnog utjecaja na procjenu osnovanosti pritvora, a isto tako navodi žalbe kojima se osporava učin krivičnih djela biti će predmetom odluke raspravnog vijeća nižeg suda.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. listopada 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)