Supreme Court dismisses medical malpractice appeal due to lack of fault and improper evidentiary review in second instance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected his claim for damages for alleged medical malpractice. The plaintiff argued for compensation due to improper treatment and staff negligence, but the courts found no evidence of fault or irregularities in the surgical procedure. The court ruled that the plaintiff failed to prove the necessary conditions for liability and improperly challenged established facts during the appellate review.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima čl. 154. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.; A liability for damages requires proof of fault; appeals cannot be used to re-evaluate facts already conclusively determined by lower courts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 685/05-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S. B., zastupanog po odvjetnicima odvjetničkog ureda K. i K. iz K., protiv tuženika Opće Bolnice dr. J. B. iz S.. B., zastupanog po odvjetnicima odvjetničkog društva Ž. R. i K. iz S. B. i protiv drugotuženika Kliničke bolnice Dubrave Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-130/03 od 28. veljače 2005. godine, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. rujna 2002. godine broj P-1777/97, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2006. godine,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-130/03 od 28. veljače 2005. godine, između ostalog, a što je predmet odlučivanja u ovoj fazi revizijskog postupka, prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1777/97 od 17. rujna 2002. godine, potvrđena je u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika Kliničku bolnicu D..
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio naknadu imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da ju je pretrpio zbog nepravilnog liječenja i propusta u radu zaposlenika oba tuženika.
U odnosu na drugotuženika Kliničku bolnicu D. u Z., prvostupanjski i drugostupanjski sud u cijelosti su odbili postavljeni tužbeni zahtjev (u odnosu na prvotuženika nižestupanjske su presude ukinute kako u dosuđujućem tako i u odbijajućem dijelu, što međutim nije predmet odlučivanja u ovom revizijskom postupku) polazeći od utvrđenja i zaključka da nije utvrđeno postojanje pretpostavki iz kojih bi proizlazila odštetna odgovornost drugotuženika pri čemu pravilno polaze od stajališta da bi tuženik odgovarao po principu krivnje (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99). Pri tome iz obrazloženih razloga, kako prvostupanjske tako i drugostupanjske odluke, proizlazi da rezultati provedenih dokaza ne daju osnova za utvrđenje i zaključak da bi drugotuženik na bilo koji način nepravilno postupao prilikom operativnog zahvata kojem je kod tog tuženog podvrgnut tužitelj (1994. godine) već upravo suprotno. Tome u prilog govore i navodi samog tužitelja, prema kojima nakon operativnog zahvata kod drugotuženog nije više imao bolova i drugih zdravstvenih tegoba.
Tužitelj svojim navodima u reviziji, koji se u bitnome svode na nedokazane pretpostavke i sumnje tužitelja glede pravilnosti liječenja od strane drugotuženika nije doveo u sumnju pravilnost ocijene prvostupanjskog, a posebno i drugostupanjskog suda, tome da nije utvrđeno postojanje pretpostavke odštetne odgovornosti drugotuženika zbog nepravilnog liječenja tužitelja.
Što se tiče onih revizijskih navoda kojima tužitelj u stvari osporava pravilnost potpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede okolnosti liječenja tužitelja kod drugotuženog, treba istaći da takav prigovor tužitelj ne može s osnovom iznositi u revizijskoj fazi postupka (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03)- dalje ZPP). Što se tiče daljnjih prigovora tužitelja koji se odnose na ocjenu rezultata provedenih dokaza, a posebno na ocjenu provedenog vještačenja treba odgovoriti da činjenični supstrat na kojem tužitelj temelji odgovornost prvotuženika i drugotuženika je različit od onoga na kojem temelji odgovornost, pa stoga i ocjena provedenih dokaza ne mora imati iste rezultate.
Slijedom svega izloženog, revizijski prigovori ukazuju se kao neosnovani, a kako nisu ostvareni razlozi bitnih povreda odredaba parničnog i pogrešne primjene materijalnog prava na koje se upire u reviziji, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 24. siječnja 2006. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.