IV Kž-49/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 49/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. I. D., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4., čl. 224. st. 1. i 4. i čl. 311. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice V. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 16. lipnja 2005. godine br. Kv-90/05 (Kio- 34/05) o istražnom zahtjevu, u sjednici održanoj 29. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice V. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Koprivnici, u točki I izreke, odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice V. L. za provođenje istrage protiv osum. I. D., zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz koristoljublja iz čl. 91. toč. 4. Kaznenog zakona, dok je, u točki II izreke, odbacio istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice protiv osumnjičenika u odnosu na kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ.

Protiv navedenog rješenja žali se oštećena kao tužiteljica V. L. osobno i predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

U odnosu na točku I. pobijanog rješenja treba istaknuti da, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji inila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, osnovana sumnja da je poč

u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

Iz citiranih odredbi proizlazi da osnovana sumnja predstavlja sumnju određenog kvaliteta koji opravdava pokretanje kaznenog postupka, što znači da sumnja mora biti

IV Kž 49/05-2

zasnovana na konkretnim činjenicama koje nedvojbeno ukazuju na visok stupanj vjerojatnosti da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo sa svim svojim bitnim obilježjima.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada u svom rješenju ističe da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da bi osum. I. D. počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ na štetu svoga tasta S. S., a što proizlazi kako iz iskaza K. Š. i ostalih ispitanih osoba, te obrane osumnjićenika u kojoj poriče da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tako i iz izvješća liječnika koji je utvrdio smrt i pregledao tijelo pokojnika. Da je u pitanju samoubojstvo potvrđuje K. Š., punica pok. S. S., koja je živjela s njime u istoj kući i koja je čula kako je pokojnik u drugoj sobi toga jutra ustao iz kreveta, te kada se kasnije uputila do bunara u dvorištu, uočila je da bunar nije pokriven daskama i da se papuče pokojnika nalaze pokraj bunara, a po zamućenoj vodi posumnjala je da je pokojnik pao u bunar. Svjedokinja negira da bi čula kako je pokojnik bilo s kome neposredno prije toga razgovarao, te navodi da je znao govoriti kako će se baciti u bunar. U tome pravcu upućuje i izvješće dežurnog liječnika Doma zdravlja Đurđevac dr. D. K., u kojem se navodi da na tijelu pokojnika nema prijeloma ili drugih vidljivih tragova povreda osim oguljotina na stopalama, te da je smrt «suicidalnog karaktera».

Navod oštećene kao tužiteljice da osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela od strane osumnjičenika proizlazi iz njegove izjave dane u svojstvu svjedoka u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Đurđevcu, nakon više od devet godina od dana smrti pok. S. S., kako je mišljenja da je pokojnik bačen u bunar, ne može se prihvatiti, jer spomenuta izjava predstavlja mišljenje osumnjičenika, koje ničim nije potkrijepljeno, a ne predstavlja niti priznanje, jer je očito da je ovom izjavom osumnjičenik aludirao na nekog drugog kao mogućeg počinitelja kaznenog djela. Zato je žalbu u navedenom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na točku II pobijanog rješenja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, također smatra da je sud prvog stupnja s pravom odbacio, a ustvari odbio, istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice s obzirom da se za kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ i krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ, ne vodi istraga iz razloga koji su u pobijanom rješenju navedeni.

Osim toga, ispravno je sud prvog stupnja uočio da je, za oba navedena djela nastupila apsolutna zastara kaznenog progona iz čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona, s obzirom da je od njihovog počinjenja proteklo preko deset godina, dok je navod iz žalbe, da zastara nije nastupila jer se u konkretnom slučaju radi o produženim kaznenim djelima s obzirom da je sporni dokument još uvijek u pravnom prometu, pravno nije utemeljen. Stoga je žalbu i u navedenom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu.

Na kraju, niti zahtjev žaliteljice za izuzećem istražnog suca i trojice sudaca prvostupanjskog suda koji su sačinjavali sudsko vijeće koje je donijelo pobijano rješenje, a koji je iznesen u žalbi, nije na zakonu zasnovan, s obzirom da se, prema odredbi čl. 38. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, u žalbi može postaviti samo zahtjev za izuzećem suca višeg suda, dakle suda koji rješava o žalbi, a ne i zahtjev za izuzećem suca ili sudaca koji su već donijeli odluku na koju se žalba ulaže. Osim toga, po odredbi stavka 5. čl. 38. ZKP u zahtjevu se moraju navesti dokazi za postojanje zakonske osnove za izuzeće, što žaliteljica nije učinila.

IV Kž 49/05-2

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r