Revr-876/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 876/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Željka Šarića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. (OIB: …) iz K., kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. I. d.o.o. (OIB: …), Z., kojeg zastupa punomoćnik K. B., diplomirani pravnik, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-220/14-2 od 11. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj P-411/13 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 10. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na prvo pravno pitanje koje glasi:

"Da li ugovorne strane obvezuje primjena izvornog članka 223. KU-a objavljenog u Sl. vjesniku H. H. ž. h. d.o.o., broj 06/07 od 23. kolovoza 2007. godine, za 2011. godinu, s obzirom da je predmetni članak u potpunosti izmijenjen člankom 2. III. Aneksa KU-a od 11. veljače 2009. godine, na način da nema obveze povećanja plaće za 6% za razdoblje primjene navedenog KU-a, samim pozivanjem na čl. 223. KU_a, a prema članku 5. stavak 2. kasnijeg Sporazuma (IV. Aneksa) od 11. veljače 2009. godine?",.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u dijelu koji se odnosi na ostala postavljena pitanja zbog kojih je revizija podnesena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je drugi eventualno kumulirani zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće u bruto iznosu od 3.514.40 kn za razdoblje od siječnja 2011. do 30. studenoga 2011., s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (t. I. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razliku plaće u bruto iznosu od 23.000,16 kn za razdoblje od siječnja 2009. do 30. studenoga 2011., s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (t. II. izreke), te je odbijen i prvi kumulirani zahtjev za isplatu razliku plaće u bruto iznosu od 11.115,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama, za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 30. studenoga 2011. (t. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13- dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tužitelj navodi da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost tuženikove revizije propisane odredbom iz čl. 382. st. 2. ZPP te predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pitanje nije osnovana, a u dijelu koji se odnosi na ostala postavljena pitanja revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP ).

U ovom revizijskom stadiju postupka sporna je isplata razlike bruto plaće tužitelju za razdoblje od siječnja 2011. do 30. studenoga 2011. na temelju čl. 223. Kolektivnog ugovora djelatnosti H. I. od 25. srpnja 2007., važećeg od 1. siječnja 2008. do 30. studenoga 2011.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je Kolektivnim ugovorom za djelatnost H. I. od 25. srpnja 2007. (dalje-KU/07), važećim od 1. siječnja 2008. do 31. svibnja 2011., s predviđenom produljenom primjenom još 6 mjeseci, tj. do 30. studenoga 2011., u čl. 223. ugovoreno da se cijena sata rada povećava za svaku započetu godinu za 6% od prvog radnog dana u započetoj godini;

- da su Sindikati s pravom kolektivnog pregovaranja u H. I. d.o.o. i uprava tuženika kao poslodavca su 11. veljače 2009. sklopili III. Aneks KU/07, kojim je u čl. 2. suglasno izmijenjen čl. 223. KU na način da se cijena sata rada neće povećavati u 2009., a da će se najkasnije u rujnu 2009. otvoriti pregovori za to povećanje za 2010.;

- da su Sporazumom sklopljenim 9. prosinca 2009. (IV Aneks KU/07 (dalje: Sporazum) u čl. 3. ugovorne strane se suglasile da se cijene sata rada važeće u 2009. neće mijenjati do kraja 2010., dok je čl. 5. predviđena mogućnost kolektivnog pregovaranja tijekom rujna 2010. o povećanju cijene sata za 2011;

- da nakon sklapanja Sporazuma od 9. prosinca 2009. (IV. Aneksa KU), odnosno tijekom rujna 2010., nije pokrenuto kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada;

- da su III. Aneks KU/07 i Sporazum valjani, jer im je prethodio zakonito proveden postupak pregovaranja.

Nižestupanjski sudovi osnovanim su ocijenili drugi eventualno kumulirani zahtjev za isplatu razlike plaće u iznosu od 3.514,40 kn, za razdoblje od siječnja 2011. do 30. studenoga iste godine, zaključivši da je III. Aneksom KU/07 od 11. veljače 2009. i Sporazumom od 9. prosinca 2009. – IV. Aneks KU/07, ugovoreno da se kroz određeno vrijeme neće povećavati cijena sata rada za 6% za svaku započetu godinu, odnosno, da se cijena rada sata "zamrzava" do 2010., pa s obzirom da tuženik kao poslodavac tijekom rujna 2010., kako je predviđeno čl. 5. Sporazuma, nije pokrenuo postupak pregovaranja o povećanju cijene sata rada za 2011., da se od 1. siječnja 2011. primjenjuje odredba čl. 223. KU/07 prema kojoj se cijena sata rada povećava za 6 %.

U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li ugovorne strane obvezuje primjena izvornog članka 223. KU-a objavljenog u Sl. vjesniku H. h. d.o.o br. 6/7 od 23.8.2007., za 2011. godinu, iako je predmetni članak u potpunosti izmijenjen čl. 2. III. Aneksa KU od 11. veljače 2009. na način da nema obveze povećanja plaće za 6% za razdoblje primjene navedenog KU-a, samim pozivanjem na čl. 223. KU-a, a prema čl. 5. st. 2. Sporazuma (IV: Aneksa) od 11. veljače 2009.?

2. Da li je nepokretanje kolektivnog pregovaranja o povećanju plaće za 6% izraz volje i namjere ugovornih strana, zbog činjenice nedostatka financijskih sredstava?

3. Da li obaveza pregovaranja u dobroj vjeri podrazumijeva uvažavanje notorne činjenice da nije bilo financijskih sredstava za povećanje plaća za 2011. godinu, koje potraživanje samim time predstavlja obvezu koja ja prestala jer je njeno izvršenje postalo nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara?"

Kao razlog važnosti prvog postavljenog pravnog pitanja revident navodi različitu praksu u odluci Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-5022/2013-2 od 8. svibnja 2014., te da je u tijeku preko 1800 predmeta o istoj pravnoj stvari po pojedinačnim tužbama pred sudovima u Republici Hrvatskoj, a da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 392. a st. 2. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju prvog pravnog pitanja i da je to pitanje važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prvo postavljeno pravno pitanje odnosi se na pravilnost primjene odredbe čl. 223. KU/07 u spornom razdoblju 2011., dakle, nakon sklapanja III. Aneksa KU/07 i Sporazuma (IV. Aneks KU/07).

Odredbom čl. 223. st. 1. KU/07 stranke ugovora su se suglasile da se za razdoblje primjene tog Ugovora cijene sata rada povećavaju za svaku započetu godinu za 6% (šest posto), a da se usklađivanje cijena sata rada prema stavku 1. tog članka ne smatra izmjenom Kolektivnog ugovora i obavlja se s prvim radnim danom u započetoj godini (st. 2.).

Odgodu primjene citirane odredbe za razdoblje 2009. ugovorne strane su suglasno prihvatile čl. 2. III. Aneksa KU/07 od 11. veljače 2009. koja glasi:

„Stranke ovog Ugovora suglasne su da se cijena sata rada utvrđene Prilogom II. Aneksa ovom Ugovoru (sklopljenog 8. veljače 2008.) neće povećavati u 2009. godini.

Stranke su suglasne da se najkasnije u mjesecu rujnu 2009. godine otvore pregovori o povećanju plaće za 2010. godinu“.

Postupajući u skladu s odredbom st. 2. čl. 2. III. Aneksa KU/07, ugovorne strane su 9. prosinca 2009. sklopile Sporazum (IV. Aneks KU/07) kojim su se u odredbi čl. 3. suglasile da se plaće radniku u društvu H. I. d.o.o., privremeno, u 2010. godini, „zamrzavaju“ na način da se sadašnje cijene sata rada (važeće u 2009. godini) neće mijenjati do kraja 2010. godine, osim povećanja po osnovi navršenog radnog staža.

Mogućnost da poslodavac (tuženik) tijekom rujna 2010. pokrene kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada i za 2011., predviđena je čl. 5. st. 1. Sporazuma, te ukoliko to ne učini, smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu članka 223. Kolektivnog ugovora objavljenog u Službenom vjesniku H. H. ž. H. d.o.o. broj 06/07 od 23. kolovoza 2007. godine (st. 2.).

Prema tome, primjena odredbe čl. 223. KU/07, odnosno, povećanje cijene sata rada od 6% suspendirano je za razdoblje 2009. i 2010. i to suglasnošću ugovornih strana iz III. Aneksa KU/07 i Sporazuma.

Budući da poslodavac (tuženik) nije pokrenuo kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada za 2011., kako je predviđeno odredbom čl. 5. st. 1. Sporazuma, primjenjuje se odredba čl. 5. st. 2. Sporazuma, prema kojoj se u tom slučaju smatra da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu čl. 223. KU/07 i da tužitelju za 2011. pripada pravo na uvećanje cijene sata rada za 6 %.

Stoga su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem drugog eventualno kumuliranog zahtjeva za razdoblje od siječnja 2011. do 30. studenoga 2011., pravilno primijenili odredbu čl. 223. KU/07, prema kojoj za navedeno razdoblje tužitelju pripada pravo na povećanje cijene sata rada od 6%.

Slijedom izloženog, u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pravno pitanje, revizija tuženika nije osnovana i primjenom odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Ovaj sud je ocijenio da su drugo i treće postavljeno pitanje činjenične, a ne pravne naravi pa, dakle, nemaju značenje pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih se može podnijeti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP .

Iz tih razloga revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na drugo i treće postavljeno pitanje nije dopuštena, pa je glede tih pitanja, na temelju odredbe čl. 392. b st. 5. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 10. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.