II Kž-2/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 18. prosinca 2015. broj K-12/15, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. siječnja 2016.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-2/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi A. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 2/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 18. prosinca 2015. broj K-12/15, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. siječnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog A. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi A. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.
– dalje u tekstu: KZ/11) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju R. M., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor. Žalba nije osnovana.
II Kž 2/16-4
Optuženi A. K. u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije određeno i potpuno obrazložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, na temelju kojih mu je produljena mjera istražnog zatvora, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim navodima, pobijanim rješenjem su pravilno utvrđene sve okolnosti koje su od bitnog utjecaja za postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za tu odluku prvostupanjski je sud dao određene i potpune razloge, a u svemu ih prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
U ovom kaznenom postupku optuženi A. K. nepravomoćnom presudom proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Time je ispunjen opći zakonski uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a to je postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Zato nisu osnovani paušalni žalbeni prigovori optuženika da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi on počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da je trebalo donijeti presudu kojom ga se oslobađa od optužbe.
One osobite okolnosti koje u svojem zbiru i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu nastaviti činiti nova, ista ili istovrsna kaznena djela ili dovršiti pokušano djelo proizlaze prvenstveno iz činjenice njegove pravomoćne osuđivanosti. Naime, optuženik je višestruko pravomoćno osuđivan, većinom zbog kaznenih djela teške krađe i pokušaja teške krađe, time da su mu uglavnom izricane kazne zatvora, koje je prema vlastitom kazivanju izdržavao do 2013. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, da optuženika njegova prethodna osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela niti je utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, tim više što je u ovom kaznenom postupku nepravomoćno osuđen da je počinio teže kazneno djelo od onih zbog kojih je prethodno bio osuđivan.
Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti s rezultatima psihijatrijskog vještačenja kojima je optuženiku utvrđen duboki poremećaj ličnosti dominantno dissocijalnih, ali i shizoidnih karakteristika te posttraumatski organski psihosindrom, pri čemu se radi o osobi impulzivnog reagiranja, izostanka empatije prema drugim osobama, emocionalne hladnoće, neosjetljivosti, agresivnosti i niskog praga na frustraciju, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju razborito predvidivu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela, odnosno dovršiti pokušano djelo.
Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točki 3. ZKP/08, a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08, a to je pravilno u pobijanom rješenju zaključio i prvostupanjski sud.
Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da se njegov boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne, čime zapravo upire da je ugroženo načelo razmjernosti. Uzevši
II Kž 2/16-4
u obzir da se prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, uzimaju u obzir i razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru u vremenu od osam mjeseci to načelo za sada nije povrijeđeno.
Budući da niti ostalim optuženikovim žalbenim navodima u kojima ističe da je inkriminiranog dana reagirao impulzivno nakon prepirke s oštećenikom nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2016.
Zapisničar
Predsjednik vijeća
Maja Ivanović Stilinović, v.r.
Damir Kos, v. r.