Legislator Case Law & Legislation
Rev-1257/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeals claiming excessive damages for physical and mental pain in a traffic accident case.

Case Number Rev-1257/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed two appeals filed by the defendant against final lower court judgments awarding damages for a traffic accident. The court found that the first judgment correctly awarded 3.5 million dinars for physical pain and 2 million dinars for disfigurement based on the plaintiff's severe injuries. Regarding the second judgment, the court determined the 12.3 million dinars awarded for mental suffering due to reduced life activity was not excessive given the plaintiff's age and the severity of his permanent disability. Consequently, the court rejected the defendant's argument that the awarded amounts were unreasonably high and violated the law.

Legislator headnote

AI generated

član 390. Zakona o parničnom postupku; član 200. Zakona o obveznim odnosima: The Supreme Court holds that appellate courts must uphold lower court determinations of damages for physical and mental suffering when the awarded amounts are proportionate to the severity of injuries and the degree of permanent disability, rejecting claims of excessive compensation without specific legal grounds.

Keywords

AI generated
traffic accident damages physical pain compensation mental suffering award excessive damages claim appeal dismissal disability reduction ZPP article 390

Cited Legislation

AI generated
član 390. Zakona o parničnom postupku
član 7. Zakona o parničnom postupku
član 8. Zakona o parničnom postupku
član 393. Zakona o parničnom postupku
član 200. Zakona o obveznim odnosima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1257/1990-2

Rev 2261/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja U. A. iz B. M., koga zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz S., protiv tužene Z0I0 C. Z., Poslovna jedinica B. M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 17. XI. 1988. br. Gž- 3725/88, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru od 29. IX. 1988. br. P-509/88 i reviziju iste tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 13. VII. 1989. godine pod posl. br. Gž-2446/89, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru od dana 25. IV. 1989. godine, pod posl. br. P-509/88, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1990.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 17. XI. 1988. pod posl. brojem Gž-3725/88, kao neosnovana.

II. Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 13. VII. 1989. godine pod posl. brojem Gž-2446/89, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda od dana 17. XI. 1988. godine djelomično je potvrdjena presuda Općinskog suda i to u dijelu odluke o novčanoj naknadi za pretrpljene fizičke bolove u visini od 3,500.000 dinara te novčane naknade s naslova naruženosti u visini od 2,000.000 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ponovljenom postupku, a u odnosu na ukidni dio presude Okružnog suda, presudom Okružnog suda od 13. VII. 1989. godine potvrdjena je presuda općinskog suda u dijelu odluke o novčanoj naknadi s naslova duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti u visini od 12,367.050 dinara, dok je u preostalom odbijajućem dijelu, prvostepena presuda ukinuta te je vraćena općinskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

P r o tiv o v e pr a v o m o ć n e pr e s ude Okr užn og suda suda reviziju je ponovno izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz člana 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je revizije tužene dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj svoj odgovor na reviziju tužene nije dao a javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizije nisu osnovane.

U valjano provedenom parničnom postupku (član 7. i 8. ZPP) sud je utvrdio da je tužitelj zadobio izuzetno teške tjelesne povrede: povredu glave sa potresom mozga, serijski prijelom rebara obostrano, prijelom desne crijevne kosti iznad zgloba kuka, iščašenje desnog kuka, prijelom glavne desne butne kosti i kontuziju oba koljena.

Utvrdivši intenzitet i trajanje bolova, tok i trajanje liječenja, veličinu i oblik naruženja koji kod tužitelja izvjesno izaziva nelagodu i psihičke patnje, sud je valjano primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s naslova naknade za pretrpljene fizičke bolove dosudio iznos od 3,500.000 dinara, te kada mu je s naslova naruženosti dosudio iznos od 2,000.000 dinara.

U vrijeme saobraćajne nezgode 1987. godine tužitelj, po svom zanimanju profesionalni vozač i sportski radnik, bio je u dobi od 53 godine. Posljedice koje su kod tužitelja prisutne i zbog kojih je utvrdjeno da će tužitelj morati ulagati u svakodnevnom životu pojačane napore u visini od 70%, kod njega će zasigurno izazivati duševne bolove zbog velikog stupnja umanjenja životnih aktivnosti. Stoga iznos od 12,367.250 dinara koji iznos je na ime novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti postao pravomoćan, ni izdaleka ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu po ovom osnovu, te je jasno da revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe iz člana 200. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. 1. SFRJ" broj 27/78) o prekomjerno odredjenoj visini naknade koju ističe revident, ni u kom slučaju nije utemeljen u rezultatima dokaznog postupka.

Iz izloženog dakle slijedi da prigovor pogrešne primjene materijalnog prava zbog kako je već naprijed rečeno "enormno dosudjenih iznosa", nema nikakvog uporišta, u cijelosti je neosnovan, zbog čega je pozivom na odredbu iz člana 393. ZPP obje revizije tužene valjalo odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 10. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v.r.