Rev-196/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 196/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.M. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tužene "C. o. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući revizije obiju stranaka izjavljenih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994. br. Gž 8088/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Zagrebu od 31. svibnja 1994. br. Pn 2309/94, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizije se odbijaju kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom pod I. izreke naloženo je tuženoj da je dužna platiti tužitelju 59.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od 1. 6. 1994. do isplate, te tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.144,12 kn, dok je pod II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 77.774,40 kn sa pripadajućim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene i djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i to u odbijajućem dijelu na način da je naloženo tuženoj da je dužna tužitelju na ime naknade štete za pretrpljene psihičke boli zbog smanjenja životne aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 40.000,00 kn platiti i daljnji iznos od 20.000,00 kn (ukupno 60.000,00 kn), te za duševne boli zbog pretrpljenog straha pored dosuđenog iznosa od 6.000,00 kn platiti daljnji iznos od 4.000,00 kn (ukupno 10.000,00 kn) sa kamatom po stopi prema Uredbi o visini stope zatezne kamate tekuće od 31. 5. 1994. do isplate, te pored dosuđenih troškova parničnog postupka platiti tužitelju i daljnji trošak od 2.100,00 kn i u prihvaćenom dijelu glede dosuđenih kamata na način da je naloženo tuženoj da je dužna tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete u toč. I. izreke platiti kamatu po stopi prema Uredbi o visini stope zatezne kamate tekuće od 31. 5. 1994. do isplate, dok je ista presuda potvrđena u odbijajućem dijelu za preostajali zahtjevani iznos od 53.744,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavile obje stranke zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući i to:

Tužitelj je u potvrđujućem dijelu odbijajućeg dijela zahtjeva (za 53.744,00 kn), predložio

preinačenje navedenog dijela pobijane presude u smislu revizijskih navoda uz dosudu parničnih troškova i troškova revizije.

Tužena je u dosuđujućem dijelu nematerijalne štete, predložila preinačenje pobijane presude, uz dosuđenje parničnog troška prema uspjehu tužitelja u parnici i dosudu troškova revizije.

Odgovori na revizije nisu podneseni, a niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o revizijama.

Revizije nisu osnovane.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Za zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi od 8. 9. 1993. i njihove posljedice prvostupanjski sud je dosudio tužitelju na ime naknade štete i to za pretrpljene fizičke bolove 12.000,00 kn (zahtjevano 40.000,00 kn), za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, koji je iznos drugostupanjski sud povisio na 60.000,00 kn (zahtjevano 65.000,00 kn), za pretrpljeni strah 6.000,00 kn, koji je iznos drugostupanjski sud povisio na 10.000,00 kn (zahtjevano 30.000,00 kn), te za tuđu pomoć i njegu 1.150,00 kn (zahtjevano 1.894,40 kn).

Tužitelj tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO) kada nisu udovoljili njegovom zahtjevu u cijelosti. Naime, tužitelj nalazi da su mu dosuđeni preniski iznosi kako za navedene vidove nematerijalne štete tako i za tuđu pomoć i njegu, odnosno da dosuđeni iznosi nisu primjereni pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu, smanjenju životne aktivnosti i potrebama za tuđu pomoć i njegu.

Tužena pak u reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi također pogrešno primjenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili na ime pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu i to za pretrpljene fizičke bolove preko iznosa od 8.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznad iznosa od 20.000,00 kn i za pretrpljeni strah iznad iznosa do 5.000,00 kn.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vrata i potres mozga, da je trpio bolove i to fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana od čega su samo unutar prva 24 sata nakon nezgode bolovi imali obilježje remitentne boli, dok je ostalo vrijeme bol bila internitentne prirode, srednjeg intenziteta 14 dana i slabijeg intenziteta internitentnog karaktera oko tri tjedna, da je pretrpio primarni strah u trajanju od 1-2 dana, tj. do stabiliziranja općeg psihosomatskog stanja, te je u daljnjem tijeku liječenja sekundarni strah srednjeg do blažeg intenziteta u trajanju od oko tri mjeseca, da mu je trajno smanjena životna aktivnost za 20%, koja se manifestira u smislu redukcije kretnji u vratu blažeg stupnja i manje kongnitivne deterioracije, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu u trajanju od 10 dana i u smanjenom opsegu (12 sati tjedno) u trajanju od 4 tjedna, ili sveukupno 128 sati, da je cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege prema cjeniku Centra za njegu bolesnika sa liječenjem u kući u Zagrebu, na dan donošenja prvostupanjske presude bila 14,92 kn brutto i da tužitelj nije koristio usluge navedenog centra, pa da mu stoga ne pripada pravo na naknadu po navedenoj brutto cijeni jednog sata, već po nižoj cijeni koju je prvostupanjski sud utvrdio po slobodnoj ocjeni (od 8,98 kn).

Na osnovi takovih, za ovaj spor važnih činjeničnih utvrđenja, uvažavajući osobitosti ovoga slučaja kao što su vrsta i težina zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti te mladu životnu dob tužitelja u vrijeme prometne nezgode (20 godina), ovaj sud je, suprotno revizijskim navodima obiju stranaka, ocijenio da su nižestupanjski sudovi za sve navedene oblike nematerijalne štete tužitelju dosudili realne i primjerene pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 12.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 60.000,00 kn i za pretrpljeni strah u iznosu od 10.000,00 kn. Naime, ovaj sud je ocijenio da su navedene naknade utvrđene uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava iz čl. 200. ZOO. To zato, jer su te naknade utvrđene prema kriterijima i mjerilima mjerodavnim za njihovo utvrđenje na dan donošenja prvostupanjske presude, a što je u skladu sa odredbom čl. 200. ZOO.

Glede tužitelju dosuđenog iznosa naknade štete za tuđu pomoć i njegu (materijalne štete) ovaj sud je, suprotno revizijskim navodima tužitelja, ocijenio da se pobijane presude i u tom dijelu temelje na pravilnoj primijeni materijalnog prava (čl. 195. st. 1. ZOO).

Zbog navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP revizije odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 16. svibnja 1996.

a:

Predsjednik vijeć

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/