Revr-1428/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1428/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćnicima J. D., P. M., N. K. i B. D., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. K. i B. D. u G., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. E., dipl. iur, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-137/2016-2 od 15. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-43/2015-28 od 4. studenog 2015., u sjednici održanoj 28. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 21.620,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u točki I. izreke, dok je odbijen zahtjev preko dosuđenog iznosa,pa do zatraženog iznosa od 69.920,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos, i to na iznos od 14.420,00 kn koja teče od 23. listopada 2012. do 2. prosinca 2014. te na iznos od 7.200,00 kn koja teče od 23. listopada 2012. do donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.352,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu (na temelju police osiguranja od odgovornosti), koju je tužitelj pretrpio kao radnik H. š. d.o.o., radeći na radnom mjestu sjekača.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja pitanje:

„Da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima kada je tužitelja odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka u svezi s povredama koje je tužitelj zadobio u spornom štetnom događaju te druge okolnosti slučaja koje su pratile liječenje?“

Revident navodi da je postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava iz razloga što pobijana presuda u pobijanom dijelu dovodi do rasta pravne nesigurnosti građana jer su nižestupanjski sudovi prilikom donošenja pobijane odluke propustili odlučiti o visini pravične novčane naknade, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade, uzimajući u obzir sve druge okolnosti slučaja od kojih zavisi visina naknade.

Međutim, na ovakav način, ne pozivajući se na određene sudske odluke koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima o naznačenom pitanju, tužitelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

Prema tome, tzv. izvanredna revizija tužitelja ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 28. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.