Revr-1022/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1022/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: ... iz O. D., R., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. Lj., Ž. V. i I. M. u S., protiv tuženika L.-i. d.o.o. S., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-5/15 od 4. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-301/12 od 13. studenoga 2014., u sjednici održanoj 28. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu br. 379/3 te da je isti nezakonit, a koji je ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika, na neodređeno vrijeme, pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužitelja na posao, sve sukladno citiranom ugovoru o radu i u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak.“

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili drugostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu te prihvatiti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako je tužitelj u reviziji određeno naveo da je podnio reviziju temelju čl. 382. st. 2 ZPP revizijski sud je predmetnu reviziju ispitivao i odlučivao o njezinoj osnovanosti kao da je tužitelj podnio redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP. To stoga što je revizija podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je donesene u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa.

Revident u reviziju i okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 11. ZPP jer nižestpanjske presude ne sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te su „opskrbljene nedostacima zbog kojih se ne mogu ispitati“. Također navodi da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tvrdi da su sudovi pogrešno primijenili načelo slobodne ocjene dokaza propisane čl. 8. ZPP.

Neosnovano i neargumentirano tužitelj u reviziji navodi da nižestupanjske presude ne sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te da imaju nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost tih odluka jer su u obje te presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati te kako u obrazloženju pobijanih presuda ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o odlučnim činjenicama sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim tijekom postupka to u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Drugostupanjski sud prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u tijekom postupka nije počinio relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza drugostupanjskog i prvostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Navodi revizije kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznose drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova prema ocjeni ovoga suda predstavljaju činjenične prigovore. Međutim, činjenični prigovori izneseni u reviziji nisu od značaja u revizijskom postupku jer reviziju, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja od 3. svibnja 2012., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao sukladno sklopljenom ugovoru o radu.

Sudovi su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) tužbeni zahtjev odbili. Pritom su sudovi također ocijenili da je tuženik, kao poslodavac, na kojem je teret dokazivanja u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, dokazao da postoje opravdani razlozi za predmetni otkaz ugovora o radu.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. 1. točka 3. ZR i čl. 131. st. 3. ZR.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. 1. točka 3. ZR i čl. 131. st. 3. ZR odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 28. listopada 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.