III Kr-6/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 6/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenih N. R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 4. Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđene N. R. M. i osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Daruvaru od 29. lipnja 2010. godine, broj K- 23/10 i Županijskog suda u Bjelovaru od 28. listopada 2010. godine, broj Kž-296/10, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenih N. R. M. i D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom koju čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 29. lipnja 2010. godine, broj K-23/10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 28. listopada 2010. godine, broj Kž- 296/10 osuđeni su N. R. M. i D. M. što su počinili jedno produljeno kaznena djelo iz čl. 217. st. 4. Kaznenog zakona, te su temeljem istog zakonskog propisa osuđeni i to N. R. M. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a D. M. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđeni N. R. M. i D. M. podnijeli su po branitelju B. M., odvjetniku iz K., jedan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 3. u svezi s čl. 359. st. 7. Zakona o kaznenom postupku.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 23. veljače 2011. godine, broj KR-DO-70/11, predložilo je da se zahtjev oboje osuđenika odbije kao neosnovan.

III Kr 6/11-4

Zahtjev nije osnovan.

Nisu u pravu osuđenici kada tvrde da postoji povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, a koja se sastoji u propustima učinjenim u pisanom otpravku drugostupanjske presude.

Uvodno valja istaći da osuđenici ukazuju na propuste koji su učinjeni u obrazloženju pisanog otpravka drugostupanjske presude, a koji se sastoje u proturječnim tvrdnjama drugostupanjske odluke da žalba, iako se radi o jednom podnesku za oboje osuđenika, za osuđenu N. R. M. ne sadrži obrazloženje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok drugostupanjski sud u odnosu na istu žalbu za optuženog D. M. odgovara na žalbene navode ukazujući da su žalbeni razlozi isti za oboje žalitelja, pa time i u dijelu bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Ukazivanje na ovakve propuste u pisanom obrazloženju drugostupanjske presude u naravi predstavlja ukazivanje na povredu odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek uopće ne može podnijeti. Naime, osim što odredbe Zakona o kaznenom postupku ne dopuštaju podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka zbog povrede odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku, za istaći je i to da su propusti u pisanju obrazloženja odluke uslijedili nakon što je odluka već donesena, pa stoga oni i nisu mogli biti od utjecaja na samo presuđenje, koje je bilo ranije tijekom vijećanja i glasovanja, dakle prije izrade pisanog otpravka presude.

U odnosu na tvrdnju da je opisanim učinjena povreda iz čl. 427. toč. 3. u svezi s čl. 359. st. 7. Zakona o kaznenom postupku podnositelji zahtjeva nisu u pravu. U odnosu na oboje osuđenika problematizirano je u žalbi pitanje jesu li oni kazneno djelo počinili u sastavu grupe, je li ova kvalifikatorna okolnost ispravno utvrđena u prvostupanjskom postupku odnosno je li sud u obrazloženju prvostupanjske presude dao razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na ovaj kvalifikatorni element.

Za istaći je da niti žalba ne naznačava preciznu naznaku u odnosu na ovo pitanje o kojoj bi se žalbenoj osnovi radilo, a niti su žalbene osnove popraćene odvojenim obrazlaganjem svake posebno. Na tako sastavljenu žalbu drugostupanjski sud, odgovarajući na istu kada govori da su žalbene osnove u žalbi zajedničke za oboje podnositelja, ističe da je kvalifikatorni element počinjenja kaznenog djela u sastavu grupe u prvostupanjskom postupku ispravno utvrđen, za što da je prvostupanjski sud u pisanom otpravku presude dao valjane razloge, zbog čega je žalba ovih optuženika, sada podnositelja zahtjeva odbijena. O ovome drugostupanjski sud je dao svoje razloge govoreći o utvrđenom „planu svih pripadnika grupe“.

Prema tome obrazloženje drugostupanjske odluke sadrži odgovor na žalbene razloge istaknute u žalbi za oboje podnositelja zahtjeva osuđena kao članovi grupe koja je činila kazneno djelo iz čl. 217. Kaznenog zakona, pa niti u tome dijelu nije povrijeđen zakon u drugostupanjskom postupku na način da bi to moglo imati utjecaja na ispravnost presuđenja.

S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju čl. 421. u svezi s čl. 429. Zakona o kaznenom postupku zahtjev oboje osuđenika odbiti kao neosnovan.

III Kr 6/11-4

U Zagrebu, 17. svibnja 2011. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Ranko Marijan, v. r.