Gž-16/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-16/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. d.o.o. B., koga zastupa direktor M. Z., a ovoga punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Š., protiv tuženika 1. M. L., 2. B. G., 3. Z. B., 4. M. K., 5. D. J., 6. B. G., 7. I. P., 8. A. V., 9. M. S., 10. M. Z., 11. T. K., 12. Ž. R., 13. E. I., 14. E. G., 15. Z. G., 16. L. M., 17. N. Č. i 18. G. V., svi zaposlenici tužitelja, B., radi zabrane nezakonitog štrajka, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja o privremenoj mjeri Županijskog suda u Zadru od 3. travnja 2000. godine broj P-2/00, u sjednici održanoj 10. svibnja 2000. godine,

presudio i riješio je:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru od 3. travnja 2000. godine broj P-2/00.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom zabranjen je štrajk kojeg su organizirali i poduzeli tuženici u V.B. d.o.o. protivno čl. 210. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95 - dalje ZR) te je rješenjem određena privremena mjera kojom se tuženicima nalaže da odmah omoguće upravi tužitelja i to direktoru M.Z. i drugim djelatnicima pristup svim dijelovima tužitelja kako bi se sve djelatnosti mogle normalno obavljati, uz organizaciju procesa rada koju određuje i provodi direktor i po njemu ovlašteni djelatnici.

Protiv navedene presude i rješenja žalbu su podnijeli tuženici zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), te zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev, prijedlog za određivanje privremene mjere kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

Žalba je neosnovana.

Među strankama nije sporno da su dana 28. siječnja 2000. godine na održanoj sjednici zaposleničkog vijeća, U. v.D. r. i tadašnjeg sindikalnog povjerenika Z.

B. donijeti zaključci da se zbog blokade računa, neracionalnog poslovanja, neisplaćenih plaća za sedam mjeseci, neuplaćivanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja zabrani ulazak u krug poduzeća direktoru M.Z. i njegovim bližim suradnicima, da se zaštiti imovina u vlasništvu V.B. d.o.o. te dozvoli ulazak radnicima - podrumarima radi zaštite vina i vinskih proizvoda. Istovremeno su zaštitari obavješteni o situaciji koja vlada unutar poduzeća i uručene su im upute tj. izdan nalog za dalji rad u suglasju s njihovim nadređenima.

Nije sporno da su ovi zaključci realizirani tako da nije dozvoljen pristup u firmu direktoru M.Z., tehničkom direktoru Ž.K., financijskom direktoru K.Z. i rukovoditeljici općih i kadrovskih poslova V.D..

Tijekom postupka utvrđeno je da je ulazak u firmu zabranjen i D.J. koja je odustala od potpisane "peticije" a kada ju je krajem veljače pozvao na posao jedan od tuženika (B.G. ) odbila je doći raditi dok se ne omogući svima dolazak na rad. Također ne rade, zbog neslaganja s postupcima tuženika i ostalih potpisnika "peticije" K.D., poslovođa vinograda u P., M.B., rukovoditelj održavanja, dok rukovoditelj vinarske proizvodnje Ž.P. na posao dolazi povremeno koliko je potrebno da se obave nužni poslovi zaštite vina.

Tijekom postupka utvrđeno je da su tuženici organizirali obavljanje nekih od poslova pa rade na rezidbi vinograda, na održavanju strojnog parka te mljevenju loze. Tijekom postupka utvrđeno je da tuženici iako su organizirali dolazak na posao i o tome vode evidenciju ne obavljaju niz djelatnosti pa u proizvodnji nije vršena dodatna obrada vina, obrada grožđa radi dobivanje rakije lozovače, nije radila destilerija, ni prodaja i nabava, nisu obavljeni financijsko-računovodstveni poslovi, zaključni račun, saldiranje, obračun plaća, poslovi općeg i kadrovskog sektora i slično.

Tijekom postupka utvrđeno je da sindikat nije sudjelovao u organiziranju industrijske akcije koju su poduzeli tuženici.

Prema tome, prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su važne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zabranio štrajk koji su organizirali i poduzeli tuženici u "Vinariji Benkovac" d.o.o..

Žalitelji tijekom postupka, pa i u žalbi, ponavljaju da se ne radi o štrajku kao jednom od oblika industrijske akcije, te da ustvari nisu prekidali proces rada već su ga samo organizirali prema zaključcima zaposleničkog vijeća, te dolaze na posao, o čemu vode evidenciju a vrše i neke poslove kao što je to zaštita vina, rezidba vinograda, mljevenje loze te održavanje strojnog parka. Direktoru i njegovim bližim suradnicima su zabranili ulazak u krug poduzeća kao "spontani prosvjed" na koji imaju pravo jer poslodavac ne ispunjava svoje obveze prema njima pa žele zaštiti egzistencijalna prava i interese zaposlenika kao i interes tvrtke - tužitelja da se zaustavi devastiranje imovine.

Navedeni žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti jer ponašanje tuženika ima karakter štrajka i bez obzira na činjenicu što rad nije u cijelosti prekinut. Ugovorom o radu stranke utvrđuju koje će poslove zaposlenik obavljati za poslodavca pa prema tome ni zaposlenici, a niti zaposleničko vijeće ne mogu sami odlučivati o tome koje će poslove obavljati zaposlenici u okviru poduzeća, jer organizacija posla nije u njihovoj nadležnosti. Tuženici su prekinuli rad na svojim radnim mjestima, zabranjuju direktoru i rukovodnim djelatnicima ulazak u firmu, a proces rada organizirali su prema svom nahođenju, radi ostvarenja gospodarskih interesa pa takvo postupanje po ocjeni ovog suda predstavlja štrajk, a ne i neku drugu industrijsku akciju (radničke straže, bojkot, pasivni otpor i sl.) zbog čega se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

Prema odredbi čl. 210. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje ZR) sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova.

Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren.

Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.

U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.

Najkasnije na dan najave štrajka sindikati, odnosno udruge sindikata više razine, moraju objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, donesenim u skladu s odredbama ZR.

Sa ocjenom suda prvog stupnja da je štrajk koji su poduzeli tuženici nezakonit slaže se i ovaj sud i to već iz razloga što ga nije organizirao sindikat, pa je stoga organiziran protivno odredbi čl. 210. ZR. Prema tome je odluka suda prvog stupnja o zabrani nezakonitog štrajka sukladna odredbi čl. 215. st. 1. ZR pa žalitelj neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Neosnovana je žalba i glede rješenja o određivanju privremene mjere koja je određena primjenom odredbe čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99) kao ni glede odluke o trošku postupka koji je obređen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s

đena je

odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, a nagrada za zastupanje tužitelja po odvjetniku obre sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Ocijenjujući žalbene razloge koji su od odlučnog značaja utvrđeno je da ne postoji razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje (čl. 368. u svezi čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu, 10. svibnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.