Rev-1670/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1670/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj.-D. Ž., žene F., rođene K. iz R., OIB:..., koju zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženice Općine Ražanac, koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-354/12-2 od 19. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2878/09 od 30. studenoga 2011., u sjednici održanoj 2. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Dopuna revizije tuženice odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I.- Utvrđuje se da je tužiteljica Lj. D. Ž., ž. F. iz R., (OIB: ...) vlasnica dijela čest. zem. 2588/1 u površini od 68 m2 koja nekretnina je položena u k.o. R., a koji dio je označen na skici sudskog očevida izrađenoj od strane T. Ć., geometra u Z. dana 06. rujna 2010.g. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-A i obojan žutom bojom, a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati, te trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, sve ovo u roku od 15 dana.

II.- Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.180,00 kuna, sve u roku od 15 dana

III.- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa."

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela izvanrednu reviziju zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tuženici dosuditi parnični trošak i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Tuženica je ovom sudu, predajom preporučene pošiljke pošti 14. studenoga 2014., podnijela dopunu revizije te je u privitku tog podneska dostavila presliku presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1417/13 od 3. rujna 2014.

Revizija tuženice nije dopuštena, a dopuna revizije tuženice nije pravovremena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) stranka ima pravo podnijeti reviziju (izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, da bi revizijski sud mogao odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije potrebno je da budu prethodno ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost revizije. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 2588/1, površine 66m2, koja je položena u k.o. R., a na skici sudskog očevida izraženoj po vještaku geometru T. Ć. od 6. rujna 2010. koja je sastavni dio ove presude, označena je slovima A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-A i obojana je žutom bojom.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) jer su ocijenili da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke predviđene tom odredbom.

Tuženica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da ju podnosi zbog materijalnopravnih pitanja:

"Može li se na javnom dobru u općoj upotrebi stjecati pravo vlasništva dosjelošću (1. pravno pitanje), te može li se tužbeni zahtjev postaviti da je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva, kada se radi o originarnom stjecanju prava vlasništva (2. pravno pitanje), te može li se uopće odrediti uknjižba prava vlasništva na dijelu nekretnine u površini od 68 m2, dali je takav zahtjev dovoljno određen u smislu čl. 186. ZPP-a (treće pravno pitanje)?".

Pritom se revidentica u izvanrednoj reviziji pozvala na odluku revizijskog suda broj Rev-3916/1994 od 31. siječnja 1996. tvrdeći da je u toj odluci zauzeto pravno shvaćanje s kojim nije podudarno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP iz razloga koji slijede.

Prema ocjeni ovoga vijeća revident je u odnosu na drugo i treće pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji propustio navesti razloge zbog kojih smatra da su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Što se tiče prvog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji (može li se na javnom dobru u općoj upotrebi stjecati pravo vlasništva dosjelošću) treba navesti da se tako formulirano pravno pitanje ne temelji na činjeničnom stanju, odnosno odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom ovog parničnog postupka. S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja sudova u ovom parničnom postupku proizlazi da predmetni put (sporni dio zem. čest. 2588/1 k.o. R. površine 68m2) nikad nije predstavljao javni put, to se prema ocjeni ovoga vijeća pravno pitanje koje je revidentica postavila u izvanrednoj reviziji ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

Iz spisa proizlazi da je tuženici pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 8. svibnja 2013. (dostavnica na poleđini lista 127 spisa) pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženice, bio 9. lipnja 2013. (ponedjeljak).

S obzirom da tuženica dopunu revizije nije podnijela u roku koji je određen za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP), već protekom tog zakonskog roka (14. studenoga 2014. dan predaje preporučene pošiljke pošti) to je dopuna revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopuna revizije tuženice odbačena kao nepravovremena pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.