Rev-2660/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2660/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bijegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E.E. iz D., koju zastupa punomoćnik R.B. odvj. iz D., protiv tužene Općine Dubrovnik (Sekretarijat za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje) koju zastupa Općinski javni pravobranitelj u Dubrovniku, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 29. travnja 1993. broj Gž-55/93, kojom je potvrđena presuda općinskog suda u Dubrovniku od 28. listopada 1992. broj P-189/92, u sjednici održanoj dana 14. listopada 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitim i za poništenje rješenja tužene o presstanku radnog odnosa tužiteljici na dan 7. veljače 1992., te za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos na poslovima i radnim zadacima stručnog suradnika na poslovima prostornog planiranja kod tužene i za nalaganje tuženoj da vrati tužiteljicu na njeno radno mjesto i na navedene poslove i zadatke, te da joj omogući redovno izvršavanje svoje radne obveze na tim poslovima i zadacima.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prva, predloživši da ovaj Vrhovni sud prihvati reviziju na način da preinači obje navedene presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili da presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu provoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer po ocjeni ovoga revizijskog suda, sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91 i 91/92) - dalje ZPP na čije postojanje tužiteljica ukazuje zato, jer sud drugog stupnja pobijanu presudu nije utemeljio na drugačijim činjeničnim utvrđenjima od onih koje je utvrdio sud prvog stupnja, a kako to pogrešno navodi tužiteljica, i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja ocjenivši pravilnim zaključak suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan zato, jer da je navedeno pobijano rješenje tužene zakonito zbog njegove utemeljenosti na prvilnoj primjeni odredbe čl. 75. st. 2. t. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) - dalje ZOPRO.

Tužiteljica neosnovano osporava pravilnost navedenog zaključka sudova, kada ponavlja tvrdnje da je ona iz opravdanih razloga (ratnih zbivanja na području D. ) izostala s posla i za vrijeme za koju su tužena i sudovi neosnovano zaključili da je u pitanju neopravdani izostanak s posla, koji zaključak da je imao zaposljedicu i pogrešno donošenje pobijanog rješenja tužene o njenom prestanku radnog odnosa, a što posebno proizlazi i iz nesporne činjenice da je tužena za to vrijeme u službenoj evidenciji vodila da je ona na neplaćenom dopustu, te kada navodi da tužena u ovom slučaju nije ni mogla donijeti rješenje o njenom prestanku radnog odnosa jer da to proizlazi iz odredbe čl. 8. Uredbe predsjednika Republike Hrvatske - Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinsko-invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 55/91) - dalje Uredba.

Ovo zato jer su te tvrdnje suprotne činjeničnim utvrđenjima sudova.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da tužiteljica nije uspjela dokazati da bi njen nesporni izostanak s posla u vremenu od 9.12.1991. do 7.2.1992., tj. od dana kada se je bila dužna javiti na posao po obavijesti Izvršnog vijeća tužene od 8.12.1991. do dana kada je pobijanim rješenjem tužene utvrđen dan prestanka njenog radnog odnosa bio opravdan.

Naime, pravilan je zaključak sudova da se tužiteljici u ovom slučaju ne može smatrati opravdanim izostankom s posla to što je ona s dvoje mld. djece u organizaciji Crvenog križa D. napustila D. i odselila u H.N. kod rodbine, a niti ne spornost činjenice da ju je tužena za to vrijeme vodila na neplaćenom dopustu. Ovo zato, jer tužiteljica nije dokazala, da je u to vrijeme imala bilo status prognanika ili izbjeglice u smislu odredbe čl. 2. st. 1. i 2. u svezi čl. 5. st. 1. i 2. Uredbe o statusu prognanica i izbjeglica ("Narodne novine", broj 64/91), pa da se stoga tužiteljica ne može s uspjehom pozivati ni na odredbu čl. 8. Uredbe i da bi tražila i da joj je bio odobren neplaćeni dopust u smislu odredaba čl. 33. st. 1. i 2. ZOPRO. Prema navedenim utvrđenjima sudova proizlazi i pravilnost njihovog zaključka da se navedeno pobijano rješenje tužene o prestnku radnog odnosa tužiteljice zbog neopravdanog izostanka s posla preko 5 radnih dana uzastopce temelji na pravilnoj primjeni odredbe čl. 75. st. 2. t. 3. ZOPRO-, pa da stoga u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za njegovo poništenje i da je zbog toga tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. listopada 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.