Revr-450/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 450/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., …, zastupane po punomoćnici M. H., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika Z. pivovare d.d. iz Z., …, zastupane po punomoćniku P. G., odvjetniku u O. društvu H. & partneri iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2083/11-2 od 6. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 21627/02-72 od 6. srpnja 2011., u sjednici održanoj 29. listopada 2013.

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 2084/11-2 od 6. prosinca 2011. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 750.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Nadalje, tom presudom tužiteljica je obavezana tuženiku nadoknaditi parnični trošak od 50.737,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

K tome, tom presudom obijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice te potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost revizije tužiteljice. Tuženik zahtijeva naknadu troška davanja odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

Isto tako nije u pravu tužiteljica kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer da u spisu nema dokaza da je tužiteljici, odnosno njezinom punomoćniku izvršena dostava poziva za ročište od 18. svibnja 2011. i rješenja drugostupanjskog suda poslovni broj Gžr-3566/09-2 od 23. rujna 2010.

Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da i bez obzira što u spisu nema dostavnice o dostavi tužiteljici, odnosno njezinom punomoćniku, poziva za ročište od 18. svibnja 2011. i prije navedenog rješenja drugostupanjskog suda (kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje o prekidu postupka te predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak), tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju jer su i tužiteljica i njezin punomoćnik pristupili na zakazano ročište za 18. svibnja 2011. te su sudjelovali u raspravi.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 750.000,00 kn, od čega 300.000,00 kn na ime izgubljene zarade, 200.000,00 na ime fizičkih boli, 200.000,00 kn duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, te 50.000,00 kn na ime pretrpljenog straha, a sve radi povrede tužiteljice na radu kod tuženika od 13. ožujka 1990., nezakonitog i šikanoznog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. ožujka 1999., te zbog zlostavljanja i izloženosti mobbingu za vrijeme posljednjih 17 godina rada tužiteljice kod tuženika, a uslijed čega se kod tužiteljice razvila bolest koja je prouzročila gubitak radne sposobnosti te umirovljenja tužiteljice.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika,

- da je tužiteljica 13. ožujka 1990. kod tuženika doživjela povredu na radu s lakšim tjelesnim ozljedama, zbog koje povrede je trpjela fizičke boli 28 dana po ozljeđivanju,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1117/99 od 22. prosinca 2000. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje kao nezakonitih odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 1. ožujka 1999. i ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 1. ožujka 1999.,

- da se tužiteljica kontinuirano liječi od paranoidne psihoze od 1999., da liječenje nije dalo uspjeha te da je tužiteljica zbog te bolesti umirovljena 2003., te

- da je netom navedena bolest tužiteljica endogena te da uzrok te bolesti nije u ponašanju tuženika, odnosno njegovih radnika prema tužiteljici.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

Kada je tužiteljica 13. ožujka 1990. doživjela povredu na radu kod tuženika, zbog koje povrede je trpjela samo fizičke boli u trajanju od 28 dana, te kada je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. prosinca 2002., pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je nastupila zastara potraživanja tužiteljice za naknadu štete u vezi s tim štetnim događajem. Već po prestanku fizičkih boli tužiteljica je imala potpuno saznanje o šteti i osobi odgovornoj za tu štetu. Stoga, kako je od tog trenutka pa do utuženja prošlo više od tri godine, nastupila je zastara tog potraživanja tužiteljice i to na temelju odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

S obzirom da je prije navedenom pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora jer je utvrđeno da je ta odluka tuženika dopuštena i zakonita, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik ne bi bio u obavezi tužiteljici nadoknaditi štetu zbog te odluke jer u postupanju tuženika pri donošenju te odluke nije bilo zloupotrebe prava, a niti šikanoznog ponašanja, odnosno jer tuženik nije počinio nikakvu protupravnu radnju (čl. 154. st. 1. ZOO).

Kada je tužiteljica umirovljena radi gubitka radne sposobnosti uslijed nastanka i razvoja paranoidne psihoze, na nastanak i razvoj koje nije utjecao tuženik, odnosno kada tuženik nije uzročnik štete koju trpi tužiteljica zbog nastanka i razvoja te bolesti, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije niti u obavezi tužiteljici nadoknaditi tu štetu (čl. 154. st. 1. ZOO).

S obzirom na ostale revizijske navode tužiteljice kojima tužiteljica pokušava revidirati pobijanu drugostupanjsku presudu smatrajući da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, za ukazati je da se revizija ne može se podnijeti iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP). Zbog toga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu čl. 155. st. 1. ZPP da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije tužiteljice.

U Zagrebu, 29. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.