Rev-2765/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2765/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz L., koga zastupa M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika P. -. R. d.d. R., radi isplate regresa za korištenje godišnjeg odmora, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 26. kolovoza 1996. godine broj Gž-748/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 14. svibnja 1996. godine broj P-3090/95-4, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u 1994. godini u iznosu od 667,00 kn sa zateznom kamatom, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 160,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u 1994. godini. Utvrdivši da je tužitelj u 1994. godini koristio godišnji odmor u kolovozu te godine, dakle nakon prestanka važenja Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine", broj 47/92, 71/93, 39/94), a koji je prestao važiti 30. lipnja 1994. godine, a uređivao je pravo na isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora, nižestupanjski sudovi su zaključili da u vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja u 1994. godini nije bilo normativnog akta koji bi uređivao navedeno pravo, te da

tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti zahtjevani iznos.

Nižestupanjski sudovi su uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev. Naime, iz odredbe čl. 48. Pravilnika tuženika o plaćanju rada i drugim primanjima radnika od 5. studenog 1991. godine, proizlazi da je tuženik regulirao način obračuna visine regresa za godišnji odmor, a ne i samo pravo na isti regres, koje je regulirao spomenuti Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo, koji međutim nije bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor u 1994. godini. Stoga tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju nije osnovan.

Tužitelj nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. prosinca 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.