Rev-519/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 519/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Vlatke Potočnjak-Radej i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. i D. T., oboje iz V., koje zastupa punomoćnik F. F., odvjetnik iz V., protiv tuženika V. M. iz V., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz V., radi predaje posjeda pomoćne prostorije i šupe, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženici protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. listopada 1995. godine br. Gž-1869/95 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima od 19. lipnja 1995. godine br. P-969/88, u sjednici održanoj dana 18. travnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena revizija tuženice izjavljena protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženice za ponavljanje postupka.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženice i potvrdio spomenuto prvostupanjsko rješenje.

Tuženica je protiv navedenog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje o prijedlogu tuženice za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u predmetu pod oznakom P-969/88.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija tuženice je dopuštena, jer je pozivom na odredbu čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije kao u ovom slučaju - uvijek dopuštena.

Revizija je neosnovana.

Iz podataka u spisu predmeta proizlazi, da je predmet spora u pravomoćno dovršenoj parnici čije se ponavljanje traži u ovom postupku zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodnih od osoba i stvari šupe i pomoćne prostorije koju tužitelji temelje na svom vlasničkom pravu, a tuženica pravo korištenja spornih prostorija temelji na svom navodnom stanarskom pravu, pa po nalaženju ovog revizijskog suda dopuštenost revizije treba cijeniti po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavaljanje postupka, a prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne odluke utvrđenoj po čl. 38. ZPP u vrijeme podnošenja tužbe.

Prema podacima u spisu predmeta tuženica je dana 13. 2. 1991. godine podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u predmetu P-969/88, pa temeljem mjerodavne odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka, revizija ne bi bila dopuštena u ovakvom imovinskopravnom sporu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne odluke ne bi prelazila tadašnjih 8.000.- dinara.

Kako je tužba u pravomoćno dovršenoj parnici P-969/88 podnesena dana 12. 7. 1988. godine to znači, da bi vrijednost jednogodišnje najamnine (stanarine) za spornu šupu i pomoćnu prostoriju trebala biti veća od tadašnjih 8.000.- dinara dana 13. 2. 1991. godine, a iz podataka u spisu predmeta nesumnjivo proizlazi da vrijednost predmeta spora mjerodavna glede prava na izjavljivanje revizije nije prelazila spomenuti iznos od tadašnjih 8.000.- dinara imajući u vidu najvišu moguću jednogodišnju najamninu za sporne prostorije utvrđenu prema cijenama u času podnošenja tužbe.

Stoga je pozivom na odredbu čl. 393. u svezi čl. 400. st. 4. ZPP valjalo reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu, jer je ovaj Vrhovni sud našao da je pobijanim odlukama nižih sudova revizija tuženice pravilno odbačena kao nedopuštena (čl. 389. u svezi čl. 382. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 18. travnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.