Jž-637/2020-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-637/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sudaca, Renate Popović, predsjednice, Siniše Senjanovića i Ivanke Mašić, članova, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.R. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po odvjetnici M.M. iz Siska, protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji od 13. ožujka 2020., broj: 26-Pp-J-109/2020-8, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2020.

p r e s u d i o j e :

I. Žalba okrivljenika M.R. odbija se kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.R. oslobađa se troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljenik M.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna u koju je uračunato vrijeme lišavanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna novčane kazne tako da mu je preostalo za platiti 6.400,00 kuna s tim ukoliko u roku tri mjeseca od pravomoćnosti plati dvije trećine navedenog iznosa smatrati će se novčana kazna u cijelosti plaćenom.

Istom presudom okrivljeniku M.R. je određeno plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

Protiv navedene presude okrivljenik Mario Radošević je pravodobno po odvjetnici podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškova prekršajnog postupka.

Žalitelj prigovara sudu da nije vodio računa o počinjenju obiteljskog nasilja od strane supruge Antonije Radošević zbog kojeg donesena presuda Općinskog suda u Sisku. Nadalje, žalitelj ukazuje na velike izdatke o kojima sud nije vodio računa te da se nalazi u fazi razvoda braka i da ga supruga zbog osiguranja boljeg statusa učestalo neosnovano prijavljuje. Žalitelj negira počinjenje prekršaja i ukazuje na prestrogu kaznu koja dovodi u pitanje njegovu egzistenciju te predlaže oslobođenje od optužbe, a podredno ukidanje presude i ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je temeljem odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara progona, a isto tako je utvrđeno da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

Razmatrajući navode žalbe utvrđeno je da je neutemeljena tvrdnja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Navodi žalbe o okolnostima da je protiv oštećenice donesena presuda zbog obiteljskog nasilja te da su okrivljenik i oštećenica u fazi razvoda, irelevantne su činjenice, a o kojima ne ovisi pravilnost i zakonitost odluke u ovom predmetu.

Razlozi o odlučnim činjenicama su obrazloženi i pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da je i žalitelj svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer se radilo o ponovljenom nasilju u obitelji u nazočnosti djece.

Dakle, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i argumentirano obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i to ocjenom provedenih dokaza, a koje je, u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku i obrazložio razloge, koji su pravno utemeljeni. Naime, nedvojbeno je utvrđeno verbalno vrijeđanje okrivljenika upućeno supruzi, odnosno počinjenje psihičkog nasilja koje je rezultiralo povredom dostojanstva i uznemirenošću oštećenice, a isto tako utvrđeno je i počinjenje ekonomskog nasilja i to skidanjem registarskih tablica sa vozila od strane okrivljenika tj. na taj način i sprječavanja oštećenice u korištenju zajedničke imovine.

Posebno se ukazuje da dio optužnog prijedloga a koji je nadopunjen pred sudom i koji se odnosi na okrivljenikovu nedostatnu financijsku pomoć za skrb nezaposlene supruge i maloljetne djece ne može se u ovom postupku tretirati kao dio ekonomskog nasilja. Ovo zato, jer je to pitanje utvrđivanja i određivanja visine iznosa naknade, koje bi, eventualno, trebao davati okrivljenik, a to se treba provesti u brakorazvodnoj parnici i to, nakon analize financijskog i imovinskog stanja okrivljenika i oštećene.

Međutim, navedeno naknadno proširenje optužnog prijedloga, prihvaćeno od strane prvostupanjskog suda a koje se odnosi na ekonomsko nasilje i koje je pogrešno presuda, odnosno nema utjecaja na odluku o odgovornosti okrivljenika i ne reflektira se na odluku o visini novčane kazne.

Razmatrajući odluku o novčanoj kazni žalitelju za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji utvrđeno je da je došlo do povrede materijalnog prava u korist žalitelja. Međutim kako jer je žalba tužitelja izostala, nije bilo moguće mijenjati novčanu kaznu i izreći je u zakonom propisanom iznosu od najmanje 8.000,00 kuna te je potvrđena izrečena novčana kazna od 7.000,00 kuna i po uvjerenju ovog Suda svrha specijalne i generalne prevencije ostvarit će se navedenom novčanom kaznom.

Pravilno je postupio prekršajni sud kada je okrivljenika upozorio na mogućnost plaćanja novčane kazne u roku od 3 mjeseca po primitku ove presude, s tim ako plati dvije trećine navedenog iznosa smatrati će se novčana kazna u cjelini plaćenom.

Isto tako pravilna je i na zakonu utemeljena odluka o troškovima prekršajnog postupka.

Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, žalitelj se oslobađa se troška žalbenog postupka, jer je vođeno računa o njegovom slabijem financijskom stanju pa tako i okolnosti da plaća kredit u iznosu 1.200,00 kuna, te uzdržava kćerku E. sa iznosom od 900,00 kuna i pomaže supruzi A. uzdržavanje zajedničke djece sa iznosom od 1.000,00 kuna.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 6 otpravaka: za spis, žalitelja, okrivljenika, braniteljicu, oštećenu i tužitelju.