Rev-2833/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2833/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Zlatka Crnića, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz D., koju zastupa D. D., odvjetnik iz D., protiv tuženih V. M., V. A., V. V. ml. i S. A. kao nasljednika pok. V. J. iz D., a svi zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz D., radi utvrdjenja imovine stečene u vanbračnoj zajednici, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 10. svibnja 1990. br. Gž-2280/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 20. lipnja 1989. br.P-119/89-64, u sjednici održanoj dana 3. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Daruvaru od 20. lipnja 1989. broj P-119/89-64 sudjeno je:

"Dužni su tuženici V. M., V. A., V. V. mladji i S. A., svi kao nasljednici V. J. iz D., priznati tužiteljici B. R. iz D., pravo suvlasništva u 1/2 dijela na nekretninama upisanim na imenu ili suvlasništvu V. pok. J. u z.k.ul. 680, k.o. D. pod A-II, koja se sastoji od stambene zgrade, te prava korištenja na k.č. br. 1023 dvor u … sa 434 m i nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 28, k.o. D. od A-II, koja se sastoji od stambene zgrade u D., sagradjene na k.č. br. 1645, te prava korištenja na č.k. br. 1643, dvor u … sa 217 m i k.č. br. 1646 oranica u … ulici sa 1463 m te joj izdati tabularnu ispravu sposobnu za z.k. provedbu, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, s time da su dužni dozvoliti tužiteljici razvrgnuće na nekretninama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 529.920 prijašnjih dinara (53,00 konv. dinara), a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 10. svibnja 1990. broj Gž-2280/89-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje i naknadu parničnih troškova prema troškovniku u spisu i revizijskog troška od ukupno 840,00 dinara.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku, jer obje nižestepene presude sadrže jasne i odredjene razloge o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti izmedju onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.

Nije, takodjer, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer i ovaj revizijski sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilno i zakonito odlučili kada su udovoljili zahtjevu tužiteljice i utvrdili da je tužiteljica suvlasnica s tuženim u 1/2 dijela nekretnina z.k.ul. 680, k.o. D. pod A-II koja se sastoji od stambene zgrade, te pravo korištenja na k.č. br. 1023 dvor u … ulici sa 343 m i nekretnine upisane u z.k.ul. br. 28, k.o. D. sagradjene na k.č. br. 1645, te prava korištenja na k.č. br. 1643 dvor u … sa 217 m i k.č. br. 1646 oranica u … sa 1463 m .

U postupku je utvrdjeno da je predmetna imovina stečena radom stranaka u vanbračnoj zajednici koja je trajala od 1965. do 1980. godine, dakle, u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme (čl. 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima - NN br. 11/78 i 27/78).

U odnosu, pak, na doprinos stranaka stjecanju navedene imovine utvrdjeno je da je pok. J. 1965. godine došao tužiteljici (u kuću koja je bila namještena) s jednim biciklom, da bi u nastavku vanbračne zajednice stekao motor, potom automobil, da je radio oko tri godine kod privatnog vulkanizera Samardžija Ivana, a nakon toga oko godinu dana je bio bez posla, pa nakon toga baš uz pomoć tužiteljice tuženi je uspio pribaviti vlastiti alat i strojeve za vulkanizersku radnju da bi tek tada tuženik počeo u vlastitoj radioni privredjivati.

Tužiteljica je, kako je utvrdjeno, imala svoju zemlju od koje je 5 jutara predala općini 1975. godine a preostalo joj je još 2 jutra livade i šuma. Na račun livade kao i oko 1 jutra zemlje koje je imao pok. J. stranke su ostvarivale prihod od poljoprivrednih proizvoda, a nisu kupovali drva nego su koristili drva iz tužiteljičine šume. Nadalje, tužiteljica je primala mirovinu i premda joj je jedna šaka slabije pokretljiva ona je obavljala sve poslove kako u domaćinstvu tako i na poljoprivredi a po potrebi i u radnji (poslovni prostor koji je tuženi napravio adaptacijom šupe i garaže).

Tužiteljica je održavala kuću, kuhala, spremala, prala ne samo za sebe i kćer nego i za tuženog, obradjivala vrt i tako ostvarivala dio prihoda, radila na poljoprivredi kao i pok. Josip a pomagala i u radioni tako što je redovno ložila vatru, održavala čistoću prostorija u kojima je tuženi radio a po potrebi i ovisno o obimu posla pomagala mu i u samom poslu.

Budući da je, dakle, utvrdjeno da financiranje odnosno prihodi stranaka nisu bili podijeljeni, da su stranke zajedno živjele i radile odnosno zajedno stjecale i po ocjeni ovog revizijskog suda tužiteljica je stekla 1/2 predmetne imovine koja je stečena u zajednici.

Ne mogu se prihvatiti revizijski razlozi koji govore o tome da činjenično stanje nije pravilno utvrdjeno (da su stranke vodile zasebno prihode, da je tužiteljica bila nesposobna za rad i dr.), jer se ti razlozi nisu mogli uzeti u razmatranje zbog toga što se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 383. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Kako se, dakle, nisu mogli prihvatiti revizijski razlozi i prijedlozi revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 3. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Hrvoje Momčinović v.r.