Revr-686/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 686/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz Z., protiv tužene H. k. k., Z., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1147/04 od 23. srpnja 2004. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2814/02 od 07. travnja 2004. godine, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza ugovora o radu tuženika broj 235/02 od 14.11.2002. godine i da se naloži tuženoj da vrati tužitelja na radno mjesto elektroničara te da mu isplati naknadu plaće od otkaza ugovora o radu pa do vraćanja na posao sa zakonskom kamatom.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99. i 117/03. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijana presuda u smislu odredbe čl. 392.a) ZPP i ocijenio da razlozi navedeni u reviziji nisu osnovani.

U postupku je utvrđeno da je tužena odlukom od 14. studenog 2002. godine otkazala tužitelju ugovor o radu uz otkazni rok od 4 mjeseca s pravom na otpremninu u visini 4 prosječne plaće isplaćene u tri mjeseca prije donošenja odluke. Tuženik se u odluci o otkazu pozvao na odredbu čl. 107. Zakona o radu («Narodne novine» broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03. – dalje: ZR), a prema ocjeni prvostupanjskog suda u pitanju je redoviti otkaz ugovora o radu u smislu čl. 106. ZR što proizlazi iz činjenice da je tužitelju priznato pravo na otkazni rok i na otpremninu. Utvrđeno je da je tužena tužitelju otkazala ugovor o radu zbog toga što je dana 30. listopada 2002. godine odbio izvršiti nalog ravnateljice J. S. da skine dio rasvjetnog tijela (plastične kape) u uredu kako bi se moglo pristupiti bojenju plafona, jer su se tih dana renovirale poslovne prostorije. Ravnateljica tuženice je prethodno pozvala sve radnike da budu pripremljeni za izvršavanje i drugih zadataka, neovisno o poslovima u pogledu kojih su zaključili ugovor o radu. Tužitelj je odbio skinuti plastične kape sa neonskih rasvjetnih tijela i tom prilikom se verbalno sukobio s ravnateljicom te ju je dlanom udario po podlaktici, zbog čega je ravnateljica zatražila intervenciju policije. Tužitelju je omogućeno da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR dopisom tužene od 30. listopada 2002. godine, a nesporno da kod tužene nije osnovano radničko vijeće, a nema ni sindikalnog povjerenika.

Pravilno su sudovi nižeg stupnja odbili tužbeni zahtjev, jer poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (čl. 106. st. 1. podstav 3. ZR), a u ovom slučaju je utvrđeno da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, pri čemu treba reći da je drugostupanjski sud ocijenio odluku tužene kao izvanredni otkaz u smislu čl. 107. ZR, na koju odredbu se tužena i pozvala u odluci o otkazu, nalazeći da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, tako da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

U smislu čl. 392.a) ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a tužitelj je određeno naveo dva razloga, tj. da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.8. ZPP i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zbog toga što je o njegovom zahtjevu za zaštitu prava protiv odluke o otkazu odlučivala ista osoba koja je tu odluku donijela.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom da tuženicu po njegovom mišljenju nije zastupala ovlaštena osoba. Punomoć za zastupanje tužene u ovoj parnici odvjetniku M. P. izdala je dana 10.02.2003. godine ravnateljica tužene J. S., koja je dužnost ravnateljice obnašala do 30.04.2003.godine, pa je dolaskom novog ravnatelja trebalo utvrditi valjanost punomoći koja je izdana prije toga. Promjena osobe koja po zakonu zastupa stranku pravnu osobu nema međutim utjecaja na punomoć koja je izdana prije toga. Smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala (čl. 101. st. 1. ZPP), ali ne i prestankom svojstva zakonskog zastupnika osobi koja ju je izdala. Učinci pravnih poslova i pravnih radnji koje je poduzeo zakonski zastupnik pravne osobe ne prestaju u trenutku kada mu prestane svojstvo zakonskog zastupnika niti ta činjenica utječe na njihovu valjanost. Treba reći da stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati (čl. 99. st. 1.ZPP), pa je to mogao učiniti i novi ravnatelj tužene ukoliko nije želio da tuženu u ovoj parnici zastupa punomoćnik kojem je punomoć izdana prije nego što je preuzeo dužnost ravnatelja.

Odluka o otkazu nije nezakonita zbog toga što je o zahtjevu za zaštitu prava u ime tužene odlučivala ista osoba koja je donijela odluku o otkazu, kako to pogrešno smatra tužitelj. Iz odredbe čl. 126. st. 2. ZR proizlazi da o zahtjevu radnika odlučuje poslodavac, a u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZR poslodavca pravnu osobu u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa zastupa direktor ili drugo tijelo ovlašteno statutom, ugovorom ili izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe. Pravnu osobu poslodavca zastupa, dakle, osoba koja ju je inače ovlaštena zastupati po zakonu i u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju to je ravnatelj tužene Hrvatske kazališne kuće.

Zbog tih razloga je temeljem čl.393.ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. travnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.