Legislator Case Law & Legislation
Rev-877/1991-2 AI generated

Rev-877/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-877/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Zlatka Crnića, Ivice Crnića i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja M. D. iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika RO A. P., RJ N. zastupana po punomoćniku D. V., iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 9. listopada 1990. br. Gž- 976/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 15. lipnja 1990. br. P-325/89-8, u sjednici održanoj dana 18. rujna 1991. ,

Legislator headnote

AI generated

Rev-877/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije tužitelja, pa je revizija odbijena temeljem člana 393. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da u provedenom postupku nije ostvarena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju, a jedinu, bitnu povredu odredaba parničnog postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti temeljem odredaba čl. 386. Zakona o parničnom postupku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-877/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca

mr Hrvoja Momčinovića kao

predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Zlatka Crnića, Ivice Crnića i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja M. D. iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika RO A. P., RJ N. zastupana po punomoćniku D. V., iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 9. listopada 1990. br. Gž- 976/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 15. lipnja 1990. br. P-325/89-8, u sjednici održanoj dana 18. rujna 1991. ,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 500,000.000 dinara (50.000 konvertibilnih dinara) sa zateznom kamatom u određenoj visini, dok je naprotiv tužitelj obvezan da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 390.000 dinara.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da nije pravilno protumačen pravni odnos stranaka, s obzirom da smatra da je između stranaka nastao konkludentnim činima ugovor o ostavi. Predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno, niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj kao vlasnik čamca nije ugovorio sa tuženikom ostavu čamca nakon što je preuzeo čamac od ranijeg vlasnika koji je bio u ugovornom odnosu sa tuženikom.

Nakon što je bio tužitelj pozvan od tuženika da preuzme čamac i ukloni ga sa tužiteljeva.veza u području marine tuženika - tzv. čvrstog veza, jer će u protivnom čamac biti premješten na plutajući vez, tužitelj nije to učinio do određenog roka, iako je takvu obvezu preuzeo.

Ne može se smatrati da je ugovor o ostavi bio zaključen, kako to smatra tužitelj, konkludentnim činima tužitelja koji nije preuzeo čamac nakon određenog roka -

15.V.1976. godine, te tuženika koji je u zimskom periodu 1976. na 1977. godinu vratio čamac na čvrsti vez - zaštićeni dio marine zbog opasnosti da bude oštećen na plutajućem vezu, a nakon toga ga ponovno vratio na plutajući vez, budući da je tužitelj bio upoznat i suglasio se sa ponašanjem tuženika u slučaju da u određenom roku ne preuzme svoju stvar iz posjeda tuženika - a to je, da će tuženik nakon isteka roka za preuzimanje čamca isti premjestiti na drugi vez - plutajući vez, koji ne daje takvu sigurnost od oštećenja kao čvrsti vez

- dok upravo u ponašanju tuženikova poziva tužitelju da preuzme čamac, a ukoliko to ne učini u određenom roku premještaj čamca na manje siguran vez, nema elemenata izražavanja volje za zaključenje ugovora o čuvanju čamca. Nedostatak volje za sklapanje ugovora o ostavi već na strani tuženika, ukazuje da između stranaka nije uopće niti nastao ugovor o čuvanju tužiteljeva čamca.

Od vremena kada je tužitelj bio obvezan da preuzme čamac iz posjeda tuženika na tužitelja je prešao i rizik za i slučajnu propast čamca, tako da na strani tuženika ne postoje pretpostavke niti za vanugovornu odgovornost za nastalu štetu tužitelju.

Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije tužitelja, pa je revizija odbijena temeljem člana 393. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da u provedenom postupku nije ostvarena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju, a jedinu, bitnu povredu odredaba parničnog postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti temeljem odredaba čl. 386. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 18. rujna 1991. godine.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.