Legislator Case Law & Legislation
Revr-1168/2010-2 AI generated

Supreme Court allows revision of lower court ruling on backpay for security service employees regarding retroactive application of regulations.

Case Number Revr-1168/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's revision against a district court judgment that had retroactively applied new security service regulations to calculate backpay. The plaintiff argued this violated legal consistency with prior Supreme Court decisions, while the defendant contended that the employee's salary rights were preserved under the old state service laws until new regulations took effect. The court ruled that the lower court erred by applying the new regulations retroactively, thereby ordering a change in the judgment to reflect the employee's entitlement under the previous legal framework.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o sigurnosnim službama Republike Hrvatske čl. 90. st. 2.; Zakon o državnim službenicima i namještenicima; Zaposlenici obavještajne agencije zadržavaju plaću i dodatke na plaću do donošenja rješenja o rasporedu na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu sigurnosnih službi, a primjena novih podzakonskih akata ne može se retroaktivno koristiti za utvrđivanje visine plaće u razdoblju prije njihovog stupanja na snagu.

Keywords

AI generated
retroactive application of law security service employees backpay calculation state service regulations revision of judgment salary entitlement legal consistency

Cited Legislation

AI generated
Zakon o sigurnosnim službama Republike Hrvatske čl. 90. st. 2.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima
Uredba o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi
Uredba o plaćama policijskih službenika
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 154. st. 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 166. st. 2.

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 1168/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek, predsjednice vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku F. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-103/10 od 11. svibnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2595/04 od 1. listopada 2009., u sjednici održanoj 10. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-103/10 od 11. svibnja 2010. i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2595/04 od 1. listopada 2009. u toč. II. izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom iznad dosuđenog u toč. I. izreke.

Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 553,55 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju Ž. P. na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od 27. lipnja 2002. do 31. svibnja 2003. sveukupni iznos od 6.773,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje do 30. lipnja 2002., po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., te po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja teče:

- na iznos od 285,24 kn od 15. srpnja 2002.,

- na iznos od 479,99 kn od 15. kolovoza 2002.,

- na iznos od 479,99 kn od 15. rujna 2002.,

- na iznos od 479,99 kn od 15. listopada 2002.,

- na iznos od 617,91 kn od 15. studenoga 2002.,

- na iznos od 617,92 kn od 15. prosinca 2002.,

- na iznos od 650,25 kn od 15. siječnja 2003.,

- na iznos od 650,61 kn od 15. veljače 2003.,

- na iznos od 650,61 kn od 15. ožujka 2003.,

- na iznos od 537,24 kn od 15. travnja 2003.,

- na iznos od 650,61 kn od 15. svibnja 2003.,

- na iznos od 672,83 kn od 15. lipnja 2003., kao dana dospijeća, pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 553,55 kn, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

II. U preostalom dijelu od dosuđenog iznosa do zatraženog tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog suda u Zadru i to u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke na način da je tužitelju dosuđen i daljnji iznos od 20.396,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom na određene mjesečne iznose, sve navedeno u izreci drugostupanjske presude. Ujedno je preinačena i odluka o parničnom trošku, te je naloženo tuženiku da pored dosuđenog iznosa od 553,55 kn tužitelju isplati i daljnji trošak u iznosu od 19.660,65 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/08, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana time da se u čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP-a primjerice navodi kada se ima smatrati da je riječ o takvom pitanju.

Materijalnopravno pitanje tuženice svodi se na slijedeće:

Je li tužitelju za utuženo razdoblje od 27. lipnja 2002. do 31. svibnja 2003. pripada plaća prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj: 27/01), Uredbe o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“ broj: 37/01) i Uredbe o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj: 39/01) ili prema podzakonskim aktima donesenim od strane Vlade Republike Hrvatske na temelju Zakona o sigurnosnim službama Republike Hrvatske od 15. svibnja 2003. s primjenom od 1. lipnja 2003., a to su Pravilnik o unutarnjem redu protuobavještajne agencije (POA) i Odluke o plaćama čelnika i drugih dužnosnika, službenih osoba i namještenika POA.

Tuženica smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, te tužitelju visinu plaće za utuženo razdoblje utvrdio retroaktivnom primjenom Pravilnika POA i Odluke Vlade Republike Hrvatske od 15. svibnja 2003..

Tuženica smatra da zauzeto pravno shvaćanje nije podudarno s pravnim shvaćanjem koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-601/07 i Rev- 232/08, što dovodi do nejedinstvene primjene zakona i neravnopravnosti građana.

Revizija tuženice je osnovana.

Zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 32/02 i 38/02 – dalje. ZOSS) koji se primjenjuje od 1. travnja 2002., i to čl. 90. st. 2. propisano je da na dan početka primjene tog Zakona zaposlenici Ureda za nacionalnu sigurnost postaju zaposlenici obavještajne agencije, a zaposlenici SZUP-a postaju zaposlenici protuobavještajne agencije (POA), te da će se rasporediti na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu ovih službi, kao i to da nastavljaju sa radom na poslovima radnih mjesta na kojima su zatečeni na dan početka primjene tog zakona i zadržavaju plaću i dodatke na plaću do donošenja rješenja o rasporedu na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu sigurnosnih službi, odnosno do donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje sukladno odredbi čl. 93. st. 1. tog Zakona.

Vlada Republike Hrvatske je 15. svibnja 2003. donijela Odluku o plaćama čelnika i drugih dužnosnika, službenih osoba i namještenika protuobavještajne agencije, kao i Pravilnik o unutarnjem redu POA, a tužitelju je od 1. lipnja 2003. doneseno rješenje kojim je raspoređen na radno mjesto, kao i posebno rješenje kojim je utvrđena veća plaća.

Slijedom izloženog sve do donošenja novog rješenja o rasporedu na radno mjesto, kao i o visini plaće koja su donesena na temelju navedenih podzakonskih akata Vlade Republike Hrvatske od 15. svibnja 2003. s primjenom od 1. lipnja 2003., na radnopravni status tužitelja se imao primijeniti Zakon o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj: 27/01) i to odredbe kojima su propisana prava, obveze, odgovornost i način utvrđivanja plaća državnih službenika i namještenika, zatim odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“, broj: 37/01), te Uredbe o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj: 39/01), i to stoga što tužitelj ima pravo da mu se u spornom razdoblju isplaćuje plaća u visini na koju je imao po odredbama tih propisa.

Kako dakle tužitelj prema odredbi čl. 93. st. 1. ZOSS zadržava plaću u onoj visini na koju je imao pravo prema gore citiranim propisima, to je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju utvrdio visinu plaće za sporno razdoblje retroaktivnom primjenom podzakonskih akata Vlade Republike Hrvatske od 15. svibnja 2003. koji se primjenjuje od 1. lipnja 2003..

Takvo stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 601/07.

Slijedom izloženog kako je drugostupanjski sud neutemeljeno preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu, i presuditi kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenoga 2010.

Predsjednik vijeća:

Jasna Guštek, v. r.