Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming excessive damages for pain and suffering and care. The court finds the awarded amounts appropriate based on injury severity and duration.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding damages for personal injury. The lower courts had awarded compensation for physical pain, mental suffering, and care based on a medical expert's assessment of the plaintiff's 50-day recovery period and reduced life activities. The court ruled that the awarded amounts were fair, realistic, and consistent with judicial practice regarding the specific injuries and duration of suffering.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 390. st. 1. ZPP-a; čl. 393. ZPP-a; The court must assess non-material damages by considering all case circumstances, including the intensity and duration of pain, to ensure the award is fair and consistent with established judicial practice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2247/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., zastupanog po B. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženog C. o. d.d Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1994. br. Gž-3100/94, kojom je djelomice potvrđena a djelomice ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 14. siječnja 1994. br. Pn-3590/93, u sjednici održanoj 12. rujna 2001. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu, od 14. siječnja 1994. br. Pn- 3590/93 presuđen je tuženik isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos od 30.400,00 kn s pripadajućom kamatom i parničnim troškom.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1994. br. Gž- 3100/94 navedena presuda je potvrđena u pogledu glavne stvari, a ukinuta u pogledu visine stope zakonskih zateznih kamata.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložilo reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači iste i udovolji tužbenom zahtjevu.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident posebno ne navodi.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u prenisko dosuđenim naknadama za pretrpljene fizičke bolove, duševne boli zbog straha i smanjenja životnih aktivnosti, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10, u svezi sa člankom 386. stavkom 1. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti revident na takve povrede ukazuje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava također nije ostvaren. Kad je u postupku utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke boli jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta, te povremene bolove, sve u ukupnom trajanju od 50 dana, onda je naknada od 8.000 kuna takvoj jačini i trajanju potpuno primjerna. Tužitelj je trpio strah jačeg intenziteta 2 dana, a srednjeg i slabijeg kroz dulje vrijeme, pa je naknada za pretrpljene duševne boli zbog straha u dosuđenom iznosu od 6.000 kuna primjerna trajanju i jačini straha.
Budući da su tužiteljeve životne aktinosti smanjene za 5 %, jer je tužitelj zadobio udarno-krvni podlijev glave i prsnog koša, te prijelom 8. rebra lijevo, pravilno su nižestupanjski sudovi za ovaj oblik nematerijalne štete dosudili tužitelju naknadu u visini od 16.000 kuna.
Nižestupanjski sudovi su stoga pravilnom primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) kod dosude nematerijalne štete za pretrpljene fizičke i duševne boli uzeli u obzir sve okolnosti slučaja, životnu dob tužitelja, jačinu i trajanje bolova, te dosudili iznose koji su pravični, realni i u skladu sa sudskom praksom.
Naknada za tuđu pomoć i njegu također je pravilno dosuđena, jer je – prema nalazu liječničkog vještaka – tužitelju trebala tuđa pomoć i njega kroz 14 dana po 6 sati dnevno, što iznosi u kupno 84 sata. Stranke su se sporazumjele da je vrijednost sata 2,20 DEM, što je, s obzirom na službeni tečaj njemačke marke na dan presuđenja, predstavljalo dosuđeni iznos. Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
U Zagrebu, 12. rujna 2001.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.