Gž-3292/2015-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3292/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB:... kojeg zastupa punomoćnica N. R., protiv tuženika 1. J. P., OIB:... i 2. N. S., OIB:... koje zastupa punomoćnik Z. G., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-1284/15 od 28. svibnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-1284/15 od 28. svibnja 2015. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

„Pravna radnja – priznanje tužbenog zahtjeva podneskom od 05. srpnja 2010. godine kojim P. J. priznaje tužbeni zahtjev N. S. u predmetu Općinskog suda u Crikvenici pod posl. br. 13 P-4/2010 i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici posl. br. 13 P- 4/2010 od 10. rujna 2013. godine, gube pravni učinak prema tužitelju I. G. u mjeri koja je potrebna za namirenje tražbine tužitelja.

Tuženici P. J. i N. S. dužni su trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 687.726,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi H.n.b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem uvećanoj za pet postotnih poena, računajući kamatu od 05. srpnja 2010. godine pa do konačne isplate, ovršnom prodajom nekretnine koja dolazi upisana u k.o. N. u zk.ul. br. ..., koja se sastoji od čest. br. .. kuhinjski vrt od 24 čhv i kat. čest. br. .. kuća broj .. i dvorište od 13 čhv, do potpunog namirenja tužiteljeve tražbine. Tuženici se mogu osloboditi ove obveze, ukoliko priznaju i vrate u vlasništvo opisane nekretnine tužitelju G. I., izdavanjem valjane tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva opisane nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja I. G., u roku od 15 dana.“

U točki II. izreke nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 20.631,78 kn u roku od 15 dana.

Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

Predlaže da se presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužbenim zahtjevom tužitelj traži pobijanje pravnih radnji tuženika tvrdnjama da je 1-tuženica priznala 2-tuženiku tužbeni zahtjev u predmetu Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-4/2010 pa je 2-tuženik postao vlasnik nekretnina iako je stvarni vlasnik nekretnina oznake kč.br. ... i

.. iz zk.ul... k.o. N., upravo tužitelj, a na temelju potvrde Javnog bilježnika od 1. rujna 2006. godine. Tužbom tužitelj potražuje iznos od 687.726,00 kn kao vrijednost predmetnih nekretnina, a za koji iznos je 1-tuženica oštetila tužitelja. Utvrđuje da je tužitelj postavio i alternativni zahtjev (pogrešno jer bi se radilo o facultas alternativi) po kojem se tuženici mogu osloboditi svoje obveze ako priznaju i vrate u vlasništvu tužitelju opisane nekretnine.

Nije sporno među strankama da je 1-tuženica priznala 2-tuženiku tužbeni zahtjev u predmetu istoga suda posl.br. P-4/2010 u vrijeme kada je bila upisana kao vlasnica nekretnina te na temelju te presude od 10. rujna 2006. godine 2-tuženik utvrđen kao samovlasnik istih. Citirana presuda postala je pravomoćna, a u navedenom postupku sudjelovao je kao 2-tuženik upravo tužitelj, na predmetnu presudu je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana pa sud prvog stupnja zaključuje da pravomoćnost iste presude veže sve stranke u postupku budući su sudjelovale u njemu.

Polazeći od odredbi čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) kojim su propisane pretpostavke da pobijanje dužnikovih pravnih radnji sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da prema 1-tuženici ima dospjelu tražbinu u iznosu od 687.726,00 kn (koji iznos zapravo predstavlja vrijednost predmetnih nekretnina), a o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa stoga u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Kako je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, sud odbija i facultas alternativu. Odluku o parničnom trošku sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1.ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12; Tarifa).

Tužitelj u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati posebno kraj činjenice da iz priloženih isprava u spisu proizlazi da je dokazao da prema 1-tuženici ima dospjelu tražbinu. Opisana procesna povreda nije ostvarena, budući presuda nema nedostataka, ista sadrži razloge o pravno odlučnim činjenicama, moguće ju je ispitati, a isto tako ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem presude bila počinjena neka od tih bitnih procesnih povreda.

Pravilno je sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza, a cijeneći sadržaj odredbe čl. 66., 67. i 70. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je prema citiranim odredbama tužitelj trebao dokazati da ima tražbinu koja je dospjela prema 1-tuženici, da je 1-tuženica poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja zbog čega nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja i da je u vrijeme raspolaganja 1-tuženica znala ili mogla znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju i da je 2-tuženiku to bilo poznato ili moglo biti poznato. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao ispunjenost citiranih pretpostavki jer prvenstveno nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema 1-tuženici u iznosu od 687.726,00 kn.

Tužitelj u žalbi ponavlja svoje tvrdnje da prema 1-tuženici ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 687.726,00 kn, da je 1-tuženica priznanjem tužbenog zahtjeva poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja i oštetila ga za navedeni iznos uz daljnje tvrdnje da kada i ne bi imao tražbinu u navedenom iznosu, onda da ima dospjelu tražbinu u iznosu od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa ugovorenom kamatom od 1,5% mjesečno računajući od 30. prosinca 2005. godine do danas, a koja tražbina je temeljem fiducijarnog ugovora br. OU-476/2005 dospjela dana 30. lipnja 2006. godine.

Opisani žalbeni navodi nisu osnovani budući je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, postavljenom tužbenom zahtjevu upravo tvrdio da ima dospjelu novčanu tražbinu u iznosu od 687.726,00 kn a na temelju poreznog rješenja od 11. prosinca 2008. godine pa su pravilna utvrđenja suda prvog stupnja da isti nije dokazao postojanje tražbine upravo u navedenom iznosu, a time i jednu od osnovnih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

Svi ostali žalbeni navodi tužitelja bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 23. ožujka 2016. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Lidija Oštarić Pogarčić,v.r.