I Kž-358/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 358/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. A. R. i dr., zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama opt. A. R. i G. N., podnesenim protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 25. siječnja 1990. K 54/89-22, u sjednici održanoj 27. studenog 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Uvažavaju se djelomično žalbe opt. A. R. i G. N., preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. A. R. i G. N. za krivično djelo razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, zbog kojeg su tom presudom oglašeni krivim, na temelju tog propisa, primjenom čl. 42. t. 2. i čl.

43. st. 1. t. 3. KZJ koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osudjuju svaki na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju im se na temelju čl. 50. st. 1. KZJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. listopada 1989. do 25. siječnja 1990. godine.

U ostalom dijelu žalbe opt. A. R. i G. N. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Rijeci oglasio je krivim opt. A. R. i G. N. zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ih na temelju tog propisa, primjenom čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 3. KZJ, osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Na temelju čl. 50. st. 1. KZJ optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru

I Kž 358/1990-5

od 20. listopada 1989. do 25. siječnja 1990. godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe obojica optuženika i to opt. A. R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a ustvari i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a opt. G. N. zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Opt. A. R. predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se preinači u odluci o kazni i njemu izrekne blaža kazna, dok je opt. G. N. predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se preinači u odluci o kazni i njemu izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Postupajući na zahtjev optuženika u žalbi, u smislu čl. 371. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su obaviješteni branitelji optuženika.

Sjednici vijeća prisustvovao je zamjenik javnog tužioca Hrvatske.

Žalbe su djelomično osnovane.

Opt. A. R. u uvodu svoje žalbe ne navodi žalbenu osnovu bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Ipak iz sadržaja njegove žalbe proizlazi, da se žali i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Naime, opt. A. R. izmedju ostalog u svojoj žalbi tvrdi, da u pobijanoj prvostepenoj presudi nisu obrazložene odlučne okolnosti i činjenice, čime se želi ukazati, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP.

Protivno takvoj žalbenoj tvrdnji, prvostepeni sud je u zakonito i pravilno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrdjenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje u skladu s izvedenim dokazima, bez medjusobnih proturječja.

Stoga nije učinjena istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 376. st. 1. t.

1. ZKP, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba opt. A. R. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Iako se opt. A. R. žali zbog nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, u,žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi a je činjenično stanje nepotpuno utvrdjeno, pa se njegova žalba u odnosu na tu žalbenu osnovu svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrdjenog činjeničnog stanja.

Neosnovano ističu oba optuženika, da je činjenično stanje pogrešno utvrdjeno.

I Kž 358/1990-5

Protivno žalbenim navodima oba žalitelja, prvostepeni sud je dao iscrpne i uvjerljive razloge zbog čega je na temelju iskaza ošt. S. K., saslušanog kao svjedoka, obrane oba optuženika, osobito opt. G. N., te iskaza svjedoka R. M., utvrdio da su optuženici učinili krivično djelo razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH.

Naime, žalbe oba optuženika svode se ustvari samo na neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostepenog suda, osobito iskaza oštećenika, saslušanog kao svjedoka, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostepenog suda. Pri tome oba optuženika i u žalbi se pozivaju na svoje obrane i iskaze svjedoka R. M. u usporedbi s iskazom ošt. S. K., saslušanog kao svjedoka, na kojima i prvostepeni sud temelji svoju presudu, s napomenom, da oba optuženika žalbom izvlače iz konteksta iskaza oštećenika, saslušanog kao svjedoka i svjedoka R. M. ono što se uklapa u njihove obrane i žalbene tvrdnje.

Naime, prvostepeni sud je na temelju iskaza ošt. S. K., saslušanog kao svjedoka, utvrdio da su ga napala oba optuženika na slabo osvjetljenom mjestu parkirališta ispred hotela T. u M. na otoku K.. U iznenadnom napadu, koji je trajao vrlo kratko, oba optuženika uhvatila su oštećenika tako, da ga je jedan od njih držao za jednu a drugi za drugu ruku, pri čemu ga je jedan od njih stegnuo i oko vrata, a drugi mu izvukao novčanik iz zadnjeg džepa. Nakon toga srušili su oštećenika na pod i oba trčeći pobjegla u pravcu mora. Na njegov poziv, njegov prijatelj i on nakon podizanja sa zemlje, trčali su za optuženicima samo do mjesta gdje je optuženikov prijatelj stao kod odbačenog novčanika u kojem je nedostajalo 400 DM. Pri tome treba osobito istaći, da je pije toga napada prema iskazu opt. A. R. u dvorištu s oštećenikom bio opt. G. N., a on je iskazao, da su s njim bili obojica, te da su oba bili prisutni kad je oštećenik vadio novčanik i plaćao račun u stranoj valuti. Uz to opt. G. N. je iskazao, da mu je opt. A. R. po izlasku iz disko-kluba predlagao da opljačkaju oštećenika, koji je nailazio iza njih. Taj optuženik iskazao je i to, da je vidio kako opt. A. R. steže oštećenika za vrat, što je u skladu s iskazom oštećenika, a iz iskaza oba optuženika očito proizlazi da su dijelili novac iz novčanika oštećenika.

Prema tome, protivno navodima oba žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice za presudjenje u ovoj krivičnoj stvari, a djelatnost oba optuženika je osnovano i pravilno podveo pod zakonski opis krivičnog djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, pa stoga opt. A. R. neosnovano i u svojoj žalbi tvrdi, da se u njegovom postupanju stječu obilježja krivičnog djela kradje iz čl. 130. st. 1. KZH.

U pravu je medjutim, opt. A. R. i G. N. kada prvostepenu presudu pobijaju zbog odluke o kazni.

Pri ocjeni težine učinjenog djela i stupnja krivične odgovornosti svakog optuženika posebice, prvostepeni sud pravilno je utvrdio stupanj društvene opasnosti učinjenog djela, kao i značajne olakotne okolnosti na strani svakog od optuženika, pobliže navedene u razlozima prvostepene presude, pa u pomanjkanju značajnih otegotnih okolnosti, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, nalazi da se u konkretnom slučaju

I Kž 358/1990-5

opravdano može očekivati, da će se u ovom slučaju i nešto blažim kaznama neosudjivanim optuženicima, mladje dobi u cijelosti ostvariti svrha iz čl. 5. st. 2. i čl. 33. KZJ.

S obzirom na sve izloženo, o žalbama opt. A. R. i G. N. na temelju čl. 387. st. 1. i čl. 384. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, presudjeno je kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 27. studenoga 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Kocijančić Erika, v.r.