Us-6685/2002-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedUpravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić kao predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan Đurović kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Krešimira Jušića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. T. iz R., kojeg zastupa odvjetnik I. P. iz S., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-73-UP/I-2/1500/7-2000 od 24. svibnja 2002., radi primitka u državljanstvo, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2005.,
Legislator headnote
AI generatedUs-6685/2002-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske: U tužbi u kojoj osporava zakonitost osporenog rješenja tužitelj u bitnom navodi da mu je temeljem članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, izdano rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, te da je upisan u Knjigu hrvatskih državljana u Matičnom uredu Š., na stranici …, pod rednim brojem: ….
Full text
Broj: Us-6685/2002-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!
P R E S U D A
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić kao predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan Đurović kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Krešimira Jušića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. T. iz R., kojeg zastupa odvjetnik I. P. iz S., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-73-UP/I-2/1500/7-2000 od 24. svibnja 2002., radi primitka u državljanstvo, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2005.,
p r e s u d i o j e
Tužba se uvažava.
Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-73-UP/I-2/1500/7-2000 od 24. svibnja 2002.
Obrazloženje
Tuženo tijelo je proglasilo ništavim rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-2/1500-4- 00 od 27. lipnja 2000. godine, te je ujedno poništilo tužiteljevu osobnu iskaznicu, serijski broj: …, izdanu u Policijskoj upravi Š.-k., dana 18. rujna 2000., s rokom važenja do 19. rujna 2010, te putovnicu broj: …, izdanu u Policijskoj upravi Š.-k., dana 18. rujna 2000., s rokom važenja do 18. rujna 2010. godine.
U tužbi u kojoj osporava zakonitost osporenog rješenja tužitelj u bitnom navodi da mu je temeljem članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, izdano rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, te da je upisan u Knjigu hrvatskih državljana u Matičnom uredu Š., na stranici …, pod rednim brojem: ….
Tvrdi da je stalno nastanjen u Republici Hrvatskoj od 1975. godine. Ističe da je pripadnik Hrvatske postrojbe 114. brigade HV od 1991. i odlikovan Spomenicom Domovinskog rata od 1999. – 1992., te da je upisan kod Ureda za obranu S., Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Navodi, da je nakon zaključenja braka sa hrvatskom državljankom udovoljio svim zakonskim uvjetima, te da je doneseno konačno rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, te pri tom naglašava, da je prvostupanjsko tijelo raspolagalo sa svim činjenicama relevantnim za donošenje rješenja.
Tužitelj tvrdi da nema nikakvog zakonskog razloga za ništavost rješenja, a posebno ne iz razloga određenih člankom 267. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da bi izvršenje predmetnog rješenja bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka.
Stoga predlaže Sudu da osporeno rješenje poništi.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu odbije.
Tužba je osnovana.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se kao razlog proglašenja rješenja ništavim o primitku u hrvatsko državljanstvo tužitelja od 27. lipnja 2000. navodi činjenica, da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 2. lipnja 1996. tužitelju prestao status trajno nastanjenog stranca u Republici Hrvatskoj, pa stoga nije bio ispunjen uvjet koji bi zajedno sa uvjetom sklapanja braka s hrvatskom državljankom omogućio tužitelju zakonito stjecanje hrvatskog državljanstva, sukladno odredbi članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91 i 113/03).
Dakle, tuženo tijelo smatra da nisu bile ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za donošenje zakonitog rješenja o primitku tužitelja u hrvatsko državljanstvo. Prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom se slučaju može raditi o nezakonito donijetom rješenju, pa se takvo rješenje može pobijati samo pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91).
Razlozi ništavosti rješenja donesenog u upravnom postupku mogu biti određeni samo zakonom. Ti su razlozi propisani člankom 267. stavkom 1. točkama 1. – 6. Zakona o općem upravnom postupku.
Tuženo je tijelo svoje rješenje utemeljilo na točki 6. navedenog članka Zakona, prema kojoj se ništavim proglašava rješenje koje je protivno osnovnim načelima pravnog poretka.
U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog Suda, ne radi se o razlogu kakav ima u vidu točka 6. članka 267. Zakona o općem upravnom postupku, već se može raditi o rješenju kojim je povrijeđen materijalni zakon, koja povreda dovodi do pobojnosti rješenja, ali ne predstavlja zakonom predviđen razlog za oglašavanje rješenja ništavim.
Radi izloženoga osporeno se rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) osporeno rješenje poništiti.
U Zagrebu 6. listopada 2005.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Krešimir Jušić, v.r.
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.