Revr-442/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 442/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, te Katarine Buljan i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz S. I. Z., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika H.B. I. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z. i II-tuženika P.B. I. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-83/09 od 15. rujna 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-12655/03 od 22. listopada 2008., u sjednici održanoj 16. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-12655/03 od 22. listopada 2008. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 14.175,00 kn, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 4.856,39 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom, dok je za više traženo od daljnjih 8.275,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-83/09 od 15. rujna 2009. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda, te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika i za naknadu troška parničnog postupka tužitelju u iznosu 2.428,19 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te je ujedno naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 8.344,80 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da se radi o materijalnopravnom i postupovnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP-a.

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude ne proizlazi da je ista donesena na temelju odredbe čl. 373. a) ili čl. 373. b) ZPP-a, već naprotiv da je donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, što znači da u ovom slučaju nema mjesta reviziji iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka (tzv. redovita revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja opširno pisane revizije ne proizlazi da bi tužitelj određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio, a niti se takvo pitanje dade iščitati iz njezinog sadržaja. Stoga nije moguće ni ocijeniti je li odluka o sporu ovisi o spornom pitanju i je li pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Pokušavajući argumentirati postojanje razloga za dopuštenost ove revizije tužitelj ukazuje na navodno postojanje različite prakse Županijskog suda u Zagrebu u ovakvim pitanjima. S tim u svezi potrebno je reći da se pitanje postojanja neujednačene prakse na razini jednog županijskog suda (u ovom slučaju Županijskog suda u Zagrebu) ne rješava primjenom instituta izvanredne revizije, već se treba riješiti na odjelskoj sjednici tog županijskog suda, sve u smislu odredbe čl. 35. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 150/05 i 16/07).

Kako dakle u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, istu je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. lipnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.