Legislator Case Law & Legislation
II Kž-387/2013-4 AI generated

Criminal appeal partially allowed; preventive detention extended for repeat offender but released for others.

Case Number II Kž-387/2013-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially upheld the prosecutor's appeal against a lower court's decision to release three defendants after a final verdict. While the court agreed that preventive detention should continue for J.V. due to his history of property crimes and high risk of reoffending, it dismissed the appeal regarding D.F. and H.T. because they had already served nearly one-third of their sentences. The court ruled that releasing the latter two was necessary to avoid converting pre-trial detention into actual punishment, while the former required continued detention to prevent further crimes.

Legislator headnote

AI generated

čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08; čl. 122. st. 2. ZKP/08; čl. 494. st. 3. ZKP/08: Preventive detention may be extended for repeat offenders to prevent recidivism, but must be lifted for other defendants once it risks becoming equivalent to serving the final sentence.

Keywords

AI generated
preventive detention extension principle of proportionality recidivism risk conversion to sentence criminal procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 218. st. 1. KZ/97
čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97
čl. 125. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08
čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08
čl. 122. st. 2. ZKP/08
čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08
čl. 494. st. 4. ZKP/08

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 387/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Marina Mrčele i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. V. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.– dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2013. broj K-36/13, o ukidanju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje u odnosu na optuženog J. V. na način da se istražni zatvor protiv tog optuženika produljuje iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13. – dalje u tekstu: ZKP/08).

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, kojom su optuženici J. V., D. F. i H. T. proglašeni krivima zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97 te je optuženom J. V. za to djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci pa je, nakon što mu je opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1048/12 od 15. svibnja 2012., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedna godina s vremenom provjeravanja tri godine, na temelju čanka 60. stavka 2. točke c)

II Kž 387/13-4

KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok su optuženici D. F. i H. T. osuđeni na kazne zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci svaki, na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ukinut je istražni zatvor protiv optuženika J. V., D. F. i H. T. u kojemu su se nalazili iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je određeno da se oni imaju odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika J. V., D. F. i H. T. odredi istražni zatvor iz razloga u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da u odnosu na optuženog J. V. nisu ostvareni razlozi za ukidanje istražnog zatvora.

Okolnosti koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kao razloge zbog kojih ukida istražni zatvor protiv optuženog J. V., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika. Naime, prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira time da bi daljnjim boravkom optuženog J. V. u istražnom zatvoru bilo povrijeđeno načelo razmjernosti.

Međutim, odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08 propisano je da će se pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovom trajanju, posebno voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Optuženom J. V. nepravomoćnom je presudom za kazneno djelo iz članka 218. stavka 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci pa je nakon opoziva uvjetne osude osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine. Budući da se do sada u istražnom zatvoru nalazio devet mjeseci, odnosno tek jednu četvrtinu nepravomoćno izrečene kazne, to se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na duljinu dosadašnjeg optuženikovog boravka u istražnom zatvoru u odnosu na nepravomoćno izrečenu kaznu, ne može tvrditi da je ugroženo načelo razmjernosti, odnosno da bi se njegovim daljnjim boravkom u istražnom zatvoru ta mjera počela pretvarati u izdržavanje kazne.

Osim toga, a kako to opravdano ističe državni odvjetnik u žalbi, činjenica optuženikove višekratne ranije osuđivanosti i to zbog raznovrsnih kaznenih djela, između ostalih i zbog kaznenih djela protiv imovine, ukazuje da u odnosu na ovog optuženika nije prestala niti potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora, o kojoj je također potrebno voditi računa prilikom razmatranja je li u konkretnoj situaciji došlo do povrede načela razmjernosti.

Stoga sve iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ukazuju na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, radi preveniranja iteracijske opasnosti, zbog

II Kž 387/13-4

čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08 odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da su se u odnosu na optuženike D. F. i H. T. ispunili uvjeti za ukidanje istražnog zatvora.

Optuženici D. F. i H. T. nepravomoćnom su presudom osuđeni zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. KZ/97, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, na kaznu zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci svaki, dakle, na kaznu nešto višu od minimuma propisanog za to djelo. U istražnom se zatvoru nalaze pet mjeseci i pet dana, odnosno četiri mjeseca i 22 dana, što je gotovo trećina nepravomoćno izrečene kazne zatvora. Da se mjera istražnog zatvora ne bi pretvorila u izdržavanje kazne, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da u odnosu na te optuženike treba primijeniti odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08 te, kako zbog duljine njihovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, u razmjeru s kaznom na koju su nepravomoćnom presudom osuđeni, tako i zbog činjenice da se radi o neosuđivanim osobama, zbog čega je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prestala i potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora u odnosu na optuženike D. F. i H. T., protiv njih ukinuti istražni zatvor i pustiti ih na slobodu.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima ukazuje na razloge zbog kojih je istražni zatvor protiv ovih optuženika bio određen i produljivan, budući da bi, neovisno o postojanju zakonskih razloga koji su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavali primjenu ove mjere, daljnjim boravkom ovih optuženika u istražnom zatvoru, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, došlo do povrede načela razmjernosti.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda niti su ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 utvrđene povrede na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

U Zagrebu 18. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.