III Kr-479/1997-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 479/1997-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. V. S. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Puli br. K-349/96 od 20. lipnja 1997. godine i presuda Županijskog suda u Puli br. Kž-138/97 od 15. listopada 1997. godine, u sjednici održanoj 5. veljače 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. V.S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli br. K-349/96 od 20. lipnja 1997. godine (list 109 spisa) V.S. osuđen je zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Presudom Županijskog suda u Puli br. Kž-138/97 od 15. listopada 1997. godine (list 142 spisa) ta je presuda preinačena u odluci o kazni tako, da je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog svih razloga iz čl. 414. (toč. 1., 2. i 3.) ZKP te predložio, da se napadnute presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovarajući na osuđenikov zahtjev, na temelju čl. 415. st. 4. ZKP je predložio, da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Pod povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku osuđenik navodi, da sud drugog stupnja nije ocijenio žalbene navode glede isticane bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, a koju povredu je počinio sud prvog stupnja.

Naime, razlozi presude suda prvog stupnja glede odlučnih činjenica da su nejasni i proturječni, mjesto prvog sudara da je netočno utvrđeno budući da su zanemareni tragovi nađeni i na desnoj kolovoznoj traci, a zanemarene su i proturječnosti i nejasnoće u zapisniku o očevidu i policijskoj skici, što je sve rezultiralo, da nalaz vještaka prometne struke bude onakav kakav je on dat, a koji nije prihvatljiv. Konačno, nije uvažen žalbeni prijedlog da se provede novo prometno vještačenje, čime je sud drugog stupnja još i povrijedio osuđenikovo pravo na obranu.

Međutim, sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u osnovi je ocijenio žalbene navode, tako da je prihvatio razloge suda prvog stupnja a dao je i vlastite razloge iz kojih nije prihvatio kao osnovane žalbene navode, koje osuđenik sada ponavlja i u ovom zahtjevu. Zapravo, osuđenik pod vidom ove postupovne povrede pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na činjenice i okolnosti relevantne za utvrđivanje postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti osuđenika, o čemu se u ovom postupku - prema sadržaju čl. 414. ZKP/93 - uopće ne može raspravljati, jer bi se inače on pretvorio u odlučivanje u trećem stupnju.

Osim toga, sud nije obvezan prihvatiti sve prijedloge stranaka za izvođenje dokaza, pa time što je u konkretnom slučaju sud odbio dokazni prijedlog da se provede novo prometno vještačenje, jer je nađeno da je to nepotrebno, a tako i obrazloženo, nije time povrijeđen osuđenikovo pravo na obranu.

To pak, je li zbog neprovođenja tog dokaza činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao što je već naprijed obrazloženo u ovoj odluci, ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Prema tomu, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja bi bila od utjecaja za donošenje pravilne presude (čl. 414. toč. 3. ZKP/93).

Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP/93, koju podnositelj zahtjeva vidi u tomu, da je povrijeđen identitet optužbe i presude "posebice u dijelu koji se odnosi na drugi sudar". Naime, ističe dalje osuđenik, on je za drugi sudar optužen zbog nepravilne vožnje a što nije točno, jer je u postupku pred sudom nedvojbeno utvrđeno, da je drugi sudar posljedica neispravnosti vozila osuđenika a ne njegove nepravilne vožnje.

Međutim, navedena postupovna povreda bila bi ostvarena tek kada se presuda ne bi odnosila na osobu koja je optužena ili na djelo koje je predmet optužbe, a osuđenik sam navodi da je on optužen zbog nepravilne vožnje i za drugi sudar, a tako je prema izreci presude i osuđen. Uostalom, obrazloženje suda prvog stupnja a posebice suda drugog stupnja (list 114 i 145 spisa) u tom je dijelu dostatno i ispravno. Ovim je ujedno, a u odnosu na drugi sudar, otklonjena i optuženikova tvrdnja da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

Prema tomu, iz svih navedenih razloga proizlazi, da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan radi čega je isti odbijen na temelju čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP/97.

Kako je, dakle, zahtjev osuđenika odbijen, to je otpala potreba odlučivanja o odgodi ili prekidu izvršenja pravomoćne presude u smislu čl. 415. st. 5. ZKP/93 čije je izvršenje i onako, prema rješenju priloženom uz zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, odgođeno do 23. ožujka 1998. godine.

U Zagrebu, 5. veljače 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ana Garačić v.r.