I Kž-389/2015-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 389/15-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. travnja 2015. broj Kv-I-5/15, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2016. i 3. ožujka 2016.

r i j e š i o j e :

U povodu žalbe os. A. P., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed gornje odluke žalba os. A. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđeno je da je os. A. P. pravomoćnom i izvršnom presudom Okružnog suda u Banja Luci, Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminaliteta, broj 11 0 K 007402 11 Kv1 od 25. svibnja 2012. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina zbog kaznenih djela iz čl. 383. st. 2. u vezi čl. 224. st. 2. Krivičnog zakona RS te iz čl. 250. st. 3. u vezi čl. 195. st. 1. Krivičnog zakona BiH, nakon čega je u izreku pobijane presude unijet činjenični opis tih kaznenih djela iz strane presude i utvrđeno da su time počinjena dva kaznena djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11 temeljem kojih zakonskih propisa je A. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru.

I Kž 389/15-6

Protiv te presude žali se os. A. P. po svojim braniteljima, Zajedničkom odvjetničkom uredu P. B. i M. B. iz M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke suda o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine "zbog utvrđivanja činjeničnog stanja od kojeg ovisi pravilna sumpsumpcija materijalnog prava".

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba osuđenika je bespredmetna.

Iako žalitelj uvodno ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe za to ne navodi razloge, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nalazi da je izreka pobijane presude manjkava i nerazumljiva, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, iz izreke pobijane presude nije vidljivo temeljem koje odredbe Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ili odredbe Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka Republike Hrvatske i BiH je postupljeno niti se u toj izreci igdje navodi da je donošenjem pobijane presude, u stvari, preuzeto izvršenje kazne zatvora iz strane presude. Međutim, ovi sastojci u izreci presude moraju biti izričito navedeni, jer bi se u protivnom moglo zaključiti da je A. P. u Republici Hrvatskoj ponovno osuđen za ista kaznena djela koja su predmetom strane presude. Stoga navođenje zakonskih osnova za preuzimanje izvršenja kazne zatvora samo u obrazloženju presude nije dostatno niti suglasno onom što se navodi u izreci presude.

Također, pri izricanju sankcije primjenom kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prvostupanjski je sud propustio utvrditi pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo iako je to, u smislu čl. 51. st. 1. KZ/11, bio dužan učiniti kada je u pitanju stjecaj kaznenih djela.

Slijedom navedenog, pobijana se presude ne može s uspjehom ispitati pa ju je trebalo ukinuti i, temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uslijed čega je žalba osuđenika, za sada, postala bespredmetna.

Prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano te će ponovno odlučiti o molbi strane države, vodeći računa da je u izreci presude kojom se preuzima izvršenje kazne iz strane presude najprije potrebno utvrditi kojom presudom i za koje kazneno djelo je A. P. osuđen u državi moliteljici uz navođenje činjeničnog, pravnog i zakonskog spisa djela iz strane presude, nakon čega se utvrđuje o kojim se kaznenim djelima radi primjenom kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, te pozivom na odredbe o preuzimanju izvršenja strane presude odmjerava kazna prema odredbama domaćeg prava.

I Kž 389/15-6

Zagreb, 3. ožujka 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.