I Kž-849/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 849/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, mr. Frančula Rudolfa, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. S. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. kolovoza 1994. godine br. K-4/94, u sjednici održanoj 4. siječnja 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. B. S. za krivično djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim temeljem čl. 34. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, u koju kaznu mu se temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 1993. godine pa nadalje.

II. Žalba opt. B. S. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku pobijanom presudom oglasio je krivim opt. B. S. zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, te ga je temeljem tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju kaznu mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 1993. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 64. OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja jednog pištolja marke PHPM br. 02802, zajedno s okvirom sa deset metaka, futrolom za pištolj i jedan okvir i maskirni opasač.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

I Kž 849/1994-3

Optuženik se žali putem svog branitelja M. K., odvjetnika iz Š., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, pa predlaže da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje, ili preinači i njemu izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

Izjašnjavajući se temeljem čl. 360. st. 2. ZKP o žalbama, zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a odbije žalba optuženika.

Žalba državnog odvjetnika osnovana je, dok žalba optuženika nije osnovana.

Na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka optuženik nalazi u tome što: "... ni jedan od ponuđenih dokaza koje je obrana predložila... nije prihvaćen...". Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra kako sud prvog stupnja, time što je odbio dokazne prijedloge optuženika, zapravo samo prijedlog za drugim neuropsihijatrijskim vještačenjem, nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Ovaj prigovor, po svom sadržaju zapravo je upravljen na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će vise biti riječi u nastavku ove presude.

Prvostupanjski sud nije povrijedio ni odredbe čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP, koje je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao po službenoj dužnosti temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljem izvedenih dokaza, te njihovom pažljivom i svestranom analizom i ocjenom, kako pojedinačno tako i u njihovoj povezanosti i skupnosti, uključivši i obranu optuženika, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, a za svoja utvrđenja, stajališta i zaključke dao je valjane i prihvatljive razloge.

Osnovni prigovor optuženika svodi se na tvrdnju daje tempore criminis bio potpuno neuračunljiv, a ne bitno smanjeno uračunljiv kako je utvrdio sud prvog stupnja. Optuženik, naime, smatra kako je u vrijeme izvršenja djela bio u stanju patološkog pijanstva, što znači i krivično neodgovoran, a što bi se utvrdilo ponovnim neuropsihijatrijskim vještačenjem po drugom vještaku, na čemu se inzistira u žalbi.

Ovaj žalbeni prigovor nije utemeljen. To zato jer je mišljenje vještaka psihijatra dr. B. Z., koje mišljenje sud prvog stupnja osnovano prihvaća, iznijeto argumentirano, nepristrano i u skladu s pravilima znanosti (čl. 235. st. 1. ZKP). Kod davanja svog nalaza i mišljenja vještak je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti, uključivši i stanje optuženika u kojem se nalazio nekoliko mjeseci prije događaja, tj. njegovo ranjavanje u akciji "Maslenica", liječenje (uzimanje sredstava za smirenje i sl.), a što se zaključuje i iz iskaza vještaka (dopunskog nalaza i mišljenja) na glavnoj raspravi održanoj 14. lipnja 1994. godine (list 111 spisa), za koje okolnosti je vještak kazao kako nemaju utjecaja na njegovo mišljenje glede uračunljivosti optuženika.

I Kž 849/1994-3

Kako je nalaz psihijatrijskog vještaka jasan, potpun i sukladan sam sa sobom i izvedenim okolnostima, to nema potrebe ni zakonskog osnova (čl. 240. ZKP) da se obnovi vještačenje s drugim vještakom.

Prvostupanjski je sud utvrdio daje optuženik, uslijed teškog pijanstva, bio u stanju privremene duševne poremećenosti, radi koje je uračunljivost optuženika u vrijeme izvršenja djela bila bitno smanjena.

Da optuženik nije bio u stanju neuračunljivosti, na čemu žalitelj inzistira u obrani i žalbi, proizlazi i iz ponašanja samog optuženika neposredno prije pucanja u oštećenika, a što je utvrđeno iskazima brojnih svjedoka, pa i obrane optuženika. Naime, optuženik poduzima prije pucnjave logične i suvisle radnje koje nisu svojstvene neuračunljivoj osobi; svađa se s oštećenikom jer mu neće vratiti kasetu (a koju samo on želi slušati), prijeti osoblju kafića, ispaljuje jedan metak u pod, odgurava Š. D. kada ga ovaj moli da ide spavati s riječima: "Ti imaš ženu i dijete i nemoj se miješati u moje poslove". Uostalom, da je optuženik bio ljut na ošt. B. I., da se odlučio s njime obračunati, najbolje se zaključuje iz njegovih riječi izgovorenih pred istražnim sucem svega nekoliko dana nakon događaja (22. studenog 1993. godine), kada mu je sjećanje svakako bilo svježije, a tada je rekao: "... ja sam tada tražio da mi kasetu vrati, a prije toga sam u stvari tražio da pusti neka se sluša, ali on nije htio dopustiti da se kaseta sluša, a posebno mi nije jasno zašto mi na moj zahtjev kasetu nije htio predati. To ponašanje zapovjednika me naljutilo, pa sam otišao do mjesta gdje smo smješteni... da bih uzeo pištolj." (list 16 spisa). Dva dana iza toga (24. studenog - list 19 spisa) optuženik je istražnom sucu izjavio da nema ništa dodati onome što je već kazao.

Prema tome, kraj takvog stanja stvari, utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja kako je optuženik odlučio lišiti života oštećenika na način da je ispalio jedan metak u prsa ovoga, i daje pri tome bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, posve su utemeljeni, jer proizlaze iz ukupnih rezultata dokaznog postupka. Svojom žalbom optuženik nije doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja.

Žalbeni razlog povrede krivičnog zakona optuženik uopće ne obrazlaže, ali oglašavajući krivim optuženika za krivično djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH sud prvog stupnja pravilno je primijenio krivični zakon, jer su u postupanju optuženika sadržani svi bitni sastojci upravo tog djela.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

Osnovano u svojoj žalbi državni odvjetnik ukazuje da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne optuženiku precijenio olakotne okolnosti (bitno smanjenu uračunljivost, neosuđivanost, učešće u domovinskom ratu, ranjavanje na bojištu) a da nije cijenio kao otegotne neke okolnosti koje je trebalo uzeti u obzir, a utvrđene su kao što su; pobude zbog kojih je djelo počinjeno (optuženik se naljutio na oštećenika što ovaj neda da se svira kaseta koju nitko osim njega - optuženika - ne želi slušati), te posebno činjenicu da je zbog tog potpuno beznačajnog povoda lišio života, pucajući u prsa iz neposredne blizine, čovjeka koji ga nastoji smiriti i ničim mu ne prijeti niti ga ugrožava, čak ga ne pokušava niti odgurnuti, a kamoli udariti. Na taj, u stvari kukavički, način optuženik usmrćuje svog zapovjednika, mladog čovjeka koji iza sebe ostavlja roditelje, ženu i dvoje mldb. djece.

I Kž 849/1994-3

Imajući na umu navedene okolnosti, kao i sveukupno ponašanje optuženika kritične zgode, koji umjesto, kada uviđa da se u pijanom stanju bahato ponaša i zapravo nameće svoju volju drugima i terorizira ih, da se smiri, on odlazi u nastambu uzima pištolj i puca u oštećenika, ovaj je sud odmjerio optuženiku kaznu zatvora u trajanju od deset godina koja kazna odgovara i težini počinjenog krivičnog djela.

Kako je uvažena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, to je žalba optuženika iz tog zakonskog osnova neutemeljena.

Temeljem čl. 369. ZKP ovaj je sud po službenoj dužnosti ispitao i izrečenu sigurnosnu mjeru i našao da je ona na zakonu osnovana.

Iz navedenih razloga, temeljem čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. siječnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.